hrvatski

PRIMJENA PRAKSE TEMELJENE NA DOKAZIMA U FIZIOTERAPEUTSKOJ PRAKSI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Praksa temeljena na dokazima (iz engl. Evidence based practice-EBP) u središte procesa donošenja odluke o načinu terapije stavlja samog bolesnika. Bolesnik treba dobiti relevantne informacije o svojoj bolesti, očekivanom tijeku bolesti, te mogućim ishodima terapije sa kojima će na osnovu svojeg sustava vrijednosti, svojih vjerovanja i očekivanja donositi odluke kojima će aktivno sudjelovati u donošenju strategije liječenja. Zdravstveni djelatnik zadužen je za pronalaženje i predočavanje dokaza koji su rezultat relevantnih kliničkih istraživanja, a njegovo iskustvo i znanje je od neprocjenjive koristi u prepoznavanju najrelevantnijih dokaza i njihovoj primjeni za točno određenog bolesnika. Prema rezultatima ovog istraživanja poznavanje pojma EBP nije široko rasprostranjeno među fizioterapeutima u RH. Od ukupnog broja anketa koje su uzete u obradbu (448) samo 117 ispitanika ili 26% dalo je odgovor da poznaje pojam EBP. Kada se toj skupini postavilo otvoreno pitanje da objasne taj pojam, 45% među njima nije dalo dogovor ili je dalo pogrešan odgovor. EBP u fizioterapiji u RH je, prema dobivenim rezultatima, još u samim začetcima. Ispitanici sa završenim diplomskim studijem i oni koji se trenutno školuju bolje poznaju pojam EBP-a što pokazuje da visokoškolsko obrazovanje upoznaje fizioterapeute sa ovime načinom odlučivanja za razliku od srednjoškolskog i dodiplomskog obrazovanja. Oni koji sada studiraju dobivaju informacije o EBP u većoj mjeri nego li oni koji su svoje obrazovanje već završili. Potrebno je učiniti dodatne napore da se ova strategija o odlučivanju o terapiji bolesnika snažnije proširi među fizioterapeutima i postane osnovni način donošenja fizioterapeutske odluke.

fizioterapeutske odluke ; praksa temeljena na dokazima ; visokoškolsko fizioterapeutsko obrazovanje

nije evidentirano