hrvatski

Leksik Ivančićeva zbornika

Predmet je ovoga rada leksik Ivančićeva zbornika, hrvatskoglagoljskoga rukopisa različitoga religiozno moralnog sadržaja iz 14.–15. stoljeća, a dobio je ime po franjevcu trećoredcu glagoljašu Stjepanu Ivančiću koji ga je pronašao u trećoredskom samostanu Sv. Marije na Glavotoku. Hrvatskoglagoljski su zbornici kodeksi koji predstavljaju neprekinutu crtu hrvatskoga književnojezičnoga kontinuiteta jer su pisani mješavinom crkvenoslavenskoga i hrvatskoga jezika. Stoga je svaki od njih potrebno detaljno opisati na svim jezičnim razinama. Osnovna je karakteristika Ivančićeva zbornika jezična šarolikost što posebice dolazi do izražaja na leksičkoj razini. Neki su dijelovi pisani arhaičnijim jezikom te sadrže više crkvenoslavenskih leksema, a drugi su pomlađeni kroatizmima, čakavskim nešto manje kajkavskim leksemima. U radu se nastoji odgovoriti na pitanje kakav je omjer crkvenoslavenskih i hrvatskih leksema u pojedinim tekstovima Ivančićeva zbornika. Posebice se obraća pozornost na unošenje kajkavizama, tj. jesu li oni u svim dijelovima rukopisa ravnomjerno raspoređeni.

hrvatskoglagoljski rukopisi; Ivančićev zbornik; lekisk; čakavizmi; kajkavizmi

nije evidentirano