hrvatski

Tijek i ishod kardiopulmonalnih reanimacija u Kliničkom bolničkom centru Rijek

Cilj: Ishod srčanog zastoja i mjera kardiopulmonalne reanimacije ovisi o implementaciji smjernica ERC-a, kao i njihovom pravovremenom provođenju. Cilj istraživanja bio je utvrditi razlike u provođenju mjera kardiopulmonalne reanimacije unutar pojedinih odjela Kliničkog bolničkog centra (KBC) Rijeka. Ispitanici i metode: Prospektivnom studijom obuhvaćena su 63 bolesnika liječena u KBC-u Rijeka kojima je utvrđen srčani zastoj i nad kojima su provedene mjere kardiopulmonalne reanimacije u razdoblju od 1. lipnja 2011. godine do 1. rujna 2012. godine. Rezultati: U 23 bolesnika (36 %) došlo je do povratka spontane cirkulacije, dok je u 40 bolesnika (64 %) ishod bio letalan. Mjere osnovnog održavanja života (BLS, engl. basic life support) do dolaska tima za reanimaciju poduzete su u svih 63 bolesnika (100 %). U 79 % bolesnika prvi ritam zabilježen na monitoru bio je ritam koji se ne defibrilira (asistolija ili električna aktivnost bez pulsa), dok je u ostalih bolesnika (21 %) početni ritam bio ritam koji se defibrilira (ventrikularna tahikardija bez pulsa ili ventrikularna fibrilacija). U navedenih bolesnika u kojih je došlo do povratka spontane cirkulacije, 6 bolesnika (26 %) imalo je pozitivan neurološki ishod (CPC- vrijednost 1 i 2) dok je 17 bolesnika (74 %) imalo značajna neurološka oštećenja (CPC- vrijednost 3, 4 i 5). Rasprava i zaključak: Kako bi reanimacije imale što bolji ishod neophodno je provoditi edukaciju medicinskog osoblja o mjerama osnovnog i naprednog održavanja života u Jedinicama intenzivnog liječenja i Centrima za hitnu medicinu, kao i na ostalim bolničkim odjelima. Potrebno je uspostaviti tim za reanimaciju i sustav jedinstvenog obavještavanja o vitalno ugroženom bolesniku te standardizirati opremu i materijal na odjelima i mjestima visokog rizika za nastup srčanog zastoja.

kardiopulmonalna reanimacija; mjere naprednog održavanja života; povratak spontane cirkulacije; srčani zastoj

nije evidentirano