hrvatski

Reprezentacija i pojavljivanje. O kategorijama slikovnog iskustva

Za razliku od pristupa estetskom objektu u tradicionalnim hermeneutičkim disciplinama, poput povijesti umjetnosti primjerice, kod kojih se nekom predmetu – slici ili trodimenzionalnom objektu – pripisuju umjetničke osobine u procesu interpretacije, metoda Martina Seela pretpostavlja proces oduzimanja ili apstrahiranja mnoštva pojavnih fenomena nekog predmeta i skretanje pozornosti na samo one fenomene koji su estetski relevantni. Taj proces estetskog reduciranja svih onih zapravo neograničenih i nikad do kraja sagledivih fenomena koji sačinjavaju univerzalnu činjeničnost nekog predmeta on naziva “simultanim i trenutnim pojavljivanjem pojavnostî”. Drugim riječima, nešto se može pojaviti ili pojavljivati na specifičan način, u nekom kontekstu i pri specifičnom načinu gledanja, bez obzira na sve one univerzalne i trajne osobine tog predmeta po kojima ovaj inače ne bi bio osobito estetski zanimljiv. Pojavnost [appearance] predmeta je njegova univerzalna faktualnost po kojoj predmet prepoznajemo unutar jedne klase vizualno i haptički spoznatljivih objekata. S druge strane, pojavljivanje [appearing] je estetska operacija vizualnog fokusiranja i osjetilnog sagledavanja objekta u novome statusu: istodobno oslobođenome mnogostrukosti svojih svakodnevnih pojavnosti kao i obogaćenome jedinstvenim “simultanim i trenutnim” pojavljivanjem. Kod ovog njemačkog autora riječ je, kako vidimo, prije svega o modelu razumijevanja umjetničkih objekata, dok će se moja analiza odnositi prvenstveno na mnogo općenitiji pojam slikovne diferencije. Modaliteti slikovnog pojavljivanja koje ću u izlaganju predložiti nisu sasvim usporedivi s pojavljivanjem kao estetskom kategorijom opisanom kod Martina Seela ; nisu svodivi niti na “transhistorijski” koncept slike Paula Crowthera, ali nisu niti općenite kategorije pojavnosti – onoga puko vizualnog ili vidljivog. Namjera mi je opisati četiri temeljna modaliteta slikovnog pojavljivanja kako bih kroz njih razmotrio mogućnosti jedne nove teorije slike izvan esencijalističko-subjektivističko-kulturoloških aporija. Četiri temeljna pojma su: temporalnost, transparentnost, medijalnost i referencijalnost.

reprezentacija ; pojavljivanje ; znanost o slici ; temporalnost ; transparentnost ; medijalnost ; referencijalnost

Skup je organizirala Nataša Lah, predstojnica Katedre za teoriju umjetnosti Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci.