hrvatski

Poredbeni opisi glasovnih sustava španjolskih standardnih inačica

O ovome se radu govori o španjolskome jeziku iz dviju perspektiva, iz sociolingvističke kada je riječ o sustavu i jezičnim uzusima te na jezičnoj razini iz fonološke, odnosno glasovne perspektive, obzirom da je i jedna od teza od kojih se polazi da je upravo glasovna norma ta koja odstupa od standardne norme, pa su u radu postavljena dva teorijska okvira, oba u sklopu kognitivnog pristupa lingvistici, sociolingvistički i višeglasan pristup u fonologiji. Iz tih će se razloga pokušati objasniti odnos standarda i norme u svih 20 država te je li moguće govoriti o jednome standardnom jeziku i više normi ili se, kako neki autori tvrde, radi o više standarda (Milroy i Milroy, 1998.). Iako sam naslov rada govori o standardnim inačicama španjolskoga jezika, osnovna je teza od koje se polazi da se radi o jednome standardnom jeziku, koji se održao zahvaljujući pisanoj normi koja je u svim hispanogovorećim državama gotovo ista, a zahvaljujući jezičnoj politici koja je vođena od strane Španjolske kraljevske akademije za jezik, od njezina osnutka u 18. stoljeću. Rad se na razini jezika bavi glasovnom razinom, a unutar nje poglavito fonemom i fonemskim sastavom. Opisat će se standardni španjolski fonološki sustav, koji je prototipan za sve nehispanske govornike, a u razvojnom pregledu sustava iz latinskoga u moderni španjolski bit će naznačene i glasovne promjene koje se događaju u pojedinačnim inačicama španjolskoga jezika na temelju kojih će se kasnije u radu analizirati te iste promjene na temelju teorije prototipnosti i pojednostavljivanje gubljenjem pojedinih glasovnih obilježja, čime se dolazi do već spomenutih odstupanja u glasovnoj normi. Na temelju svega navedenoga prikazat će se i opisati glasovni sustav španjolskoga jezika i njegovih idioma na dijakronijskoj i sinkronijskoj razini, u sklopu navedene kognitivne teorije prototipnosti. Prema različitim španjolskim fonološkim sustavima pokazat će se ne samo kako se u španjolskome mijenja umna slika pojedinih fonem dobivenih prema načelu razlikovanja značenja, nego i koja se opća fonološka načela u tomu mogu uočiti. Promjene u govoru mogu se pojavljivati u istomu kontekstu bez utjecaja na značenje (Alarcos Llorach, 1968 ; Navarro Tomás, 1974 ; RAE, 2010 ; Hualde, J., 2013) kao što se fonem /s/ pojavljuje se na kraju sloga u španjolskome u alofonskim inačicama [s], [h] i [ø], a da ih govornici nisu ni svjesni. U skladu s navedenim malobrojnim kognitivnim istraživanjima u fonologiji pokušat će se objasniti i kako se i zašto fonološki sustav pojedinih idioma promijenio. Upotrijebit će se višestrukturni pristup jezičnim varijacijama i promjenama u kojima su uzroci fonološkim promjenama i kognitivni, i društveni, i funkcionalni. U tomu smislu rad obuhvaća i područje kognitivne dijalektologije, sociolingvistike i jezičnih promjena. Potreba za različitim inačicama koje pokazuju, među ostalim, i društveni identitet, dovodi i do unutarfonemskih i međufonemskih inačica (Kristiansen, 2006). Opisom glasovnih sustava španjolskoga i njegovih idioma s jedne će se strane potvrditi kognitivnolingvističke tvrdnje da je i fonem prototipno utvrđena kategorija. S druge će se strane pokazati da pisani lik djeluje na proširivanje i preustrojavanje kategorije fonema.

fonologija; fonem; glas; grafem; višeglasni pristup; teorija prototipnosti; standardni jezik; norma; španjolske inačice i idiomi

nije evidentirano