hrvatski

Epidemija ebole: izazov javnom zdravstvu i/li suvremenoj bioetici?

Zapadna Afrika se suočava s dosada najvećom i najkompleksnijom epidemijom Ebole u zapadnoafričkim zemljama. Virus ebole pripada porodici Filovirididae, prvi se put pojavio 1976. godine, a danas poznajemo pet vrsta virusa (Bundibugy, Sudan, Tai Forest, Ziare) (Reston se endemski pojavljuje u dijelovima jugoistočne Azije). U slučaju epidemije ebole u Guinei (prosinac 2013.), potom zabilježene u Liberiji, Senegala, Sierra Leoneu i Nigeriju, dokazano je da pripada vrsti Zaire ebolavirusa. Smrtnost ebolavirusne infekcije varira od 30% do čak 90%. Smrtnost od Zaire ebolavirusa u 2014. godini iznosi visokih 53%. Od početka epidemije zaraženo je 4366 osoba, od kojih je 2218 umrlo. Za ebolavirusne infekcije nekoliko je lijekova u eksperimentalnoj fazi istraživanja. Zbog opsežne epidemije Svjetska zdravstvena organizacija je 11. kolovoza 2014. godine okupila tim od 12 stručnjaka s ciljem rasprave i donošenja zaključaka o etičkim aspektima primjene eksperimentalnih lijekova kod osoba izloženih virusu (prvenstveno zdravstveno osoblje), te osoba u direktnom kontaktu s oboljelima, trudnicama i djeci , te uopće oboljelima od ebolavirusne infekcije. Riječ je o ZMapp, lijeku koji je pokazao učinkovitost na eksperimentalnom animalnom modelu (18 rezus majmuna, učinak 100%), sa zasad nepredvidivim učinkom na ljude. Konačan je zaključak rasprave bio stavljanje u primjenu eksperimentalnog lijeka, procjenjujući pri tome mogući korisni učinak lijeka važnijim od mogućih zdravstvenih rizika. Cilj ovog izlaganja jest sagledati primjenu eksperimentalnog lijeka u kontekstu javno- zdravstvenih načela, uzimajući pri tome u obzir moguće (bio)etičke implikacije (dostupnost lijeka, pravednost, dobročinstvo vs. neškodljivost, sukob etičkih načela javnog zdravstva i bioetike itd.).

epidemija Ebole ; eksperimentalni lijek

nije evidentirano