hrvatski

O planiranom uvođenju kune kao službene valute u ustaškoj emigraciji 1934. godine

O srebrnjaku od 5 kuna s godinom kovanja 1934. pisalo se u više navrata te je o njemu donijeto nekoliko, ponekad oprečnih, zaključaka. Izvorni dokumenti iz Beograda, dostupni u obliku mikrofilmova u Hrvatskom državnom arhivu, rasvjetljavaju mnoge pojedinosti o djelovanju Ustaškoga pokreta u Italiji u cilju stvarnoga uvođenja novčane jedinice "kune" (koja se trebala dijeliti na 100 banica). Odredbe Glavnoga ustaškoga stana objavljene 1934. godine govore o razlozima uvođenja navedenih naziva, opisuju kovanice od 5 kuna, donose tečajnu listu u odnosu na glavne svjetske valute onoga doba, ali i točno određuju koliku plaću u kunama trebaju dobiti dužnosnici, dušobrižnici te vojni i upravni časnici. Zaključuje se da su kovanice doista izdane 1934. godine, ali ne kao uspomena na atentat na kralja Aleksandra, već kao prvi korak ka uvođenju nove valute, najprije u redove Ustaškoga pokreta, a zatim, u tada još nedefiniranoj budućnosti, u Hrvatsku. Dokumenti, s druge strane, potvrđuju da se s tim novcem, bez obzira na detaljne upute, nije provodila nikakva kupoprodaja i nisu se stvarno isplatile plaće u kunama, već su kovanice kupovali članovi Ustaškoga pokreta kao uspomenu. Daljnju izradu kuna i banica spriječila je reakcija Italije koja je nakon atentata na kralja Aleksandra internirala Antu Pavelića, a kasnije i onemogućila rad cjelokupne ustaške organizacije.

kuna; ustaška emigracija; službena valuta

nije evidentirano