hrvatski

Promjene imunoloških funkcija uzrokovanih stresom

Živčani i imunosni sustavi glavni su adaptivni sustavi organizma. Njihova suradnja temelji se na dvosmjernoj komunikaciji koja osigurava uspostavljanje i održavanje ravnoteže organizma, homeostaze. Mozak modulira djelovanje imunosustava direktnom simpatičkom inervacijom limfnih organa i imunostanica te neurohormonima osovine hipotalamus- hipofiza- nadbubrežna žlijezda (HPA-osovina). U infekciji ili ozljedi, aktivirane stanice imunosustava otpuštaju proupalne citokine koji potiču sintezu proteina akutne faze, izazivaju leukocitozu i pojačavaju rad HPA-osovine, te, utječu na promjenu ponašanja inficirane osobe putem svojih receptora u mozgu ("sickness behavior"). Međutim, čitav niz različitih fizičkih (toplina, hladnoća, napor, kirurški zahvat, bol) i/ili psiholoških (strah, tjeskoba, izolacija) stresora mogu izazvati gotovo identično stanje narušene homeostaze (stres) pa tako utjecati i na promjene u funkcioniranju imunoreakcija. Različiti modeli stresa najčešće ukazuju na supresiju stanične imunosti (proliferacija limfocita, aktivnost NK-stanica, fagocitoza polimorfonukleara), dok neke druge funkcije imunosti mogu biti pojačane (izlučivanje proupalnih citokina i kemokina, proizvodnja antitijela). To je donekle u skladu s novijim istraživanjima koja pokazuju da glukokortikoidi i kateholamini selektivno inhibiraju staničnu, a stimuliraju humoralnu imunost modulirajući sintezu citokina presudnih za pojedini tip reakcije (odnos Th1- i Th2-tipa imunoreakcija). Kirurški zahvat je važan model stresa u kojem se pokušava odgovoriti na pitanje može li se, na temelju preoperativnog imunostatusa, zaključivati o postoperativnom tijeku i pojavi infekcija. Dosadašnja istraživanja pokazuju da pri kirurškm zahvatima raste razina citokina (IL-6 i IL-8) i proteina akutne faze u serumu čime se odražava sistemska aktivacija imunosustava. Pokazano je da je većina ispitivanih imunofunkcija suprimirana odmah nakon zahvata, te da stres mijenja lokalno (u rani) oslobađanje proupalnih citokina i tako otežava zacjeljivanje rane. Postotak monocita koji nose biljeg aktivacije, HLA-DR, na svojoj površini niži je kod operiranih i u onih koji razviju postoperativnu infekciju. Nadalje, ekspresija ovog biljega, te stupanj neutrofilije i limfocitopenije, mijenjaju se u ovisnosti o težini kirurškog zahvata. U procjeni utjecaja kirurškog zahvata na imunološke funkcije treba voditi računa o nizu faktora kao što su opće fizičko i psihičko stanje pojedinca, životna dob, spol, sposobnost odupiranja stresu, te karakteristikama i tipu ličnosti.

stres; imunološke funkcije

nije evidentirano