hrvatski

Cervikalni limfadenitis uzrokovan C. trachomatis - prikaz bolesnika

Uvod: Infekcija s C.trachomatis ubraja se u najčešće bakterijske spolno prenosive infekcije. Serovari D-K su najčešći uzročnici infekcija koje su većinom asimptomatske ili se mogu očitovati širokim spektrom urogenitalnih bolesti. Serovari L1-L3 uzrokuju limfogranuloma venereum (LGV) koja se sve češće otkriva kod HIV pozitivnih bolesnika u razvijenom svijetu. Bolest se prezentira u 3 stadija: primarna lezija u obliku ulceracije ili erozije, sekundarni stadij kao najčešće ingvinalna limfadenopatija te tercijarni stadij kao fibroza, limfedem i anorektalne strikture. Ovdje ćemo prikazati HIV bolesnika s proktitisom i cervikalnim limfadenitisom iz kojeg je izolirana C.trachomatis. Prikaz bolesnika: Bolesnik u dobi od 48 godina sa otprije poznatom HIV infekcijom se javio u ambulantu zbog perianalne boli i rektalnog sluzavo-krvavog iscjetka koji traju unatrag 10-ak dana bez promjene u konzistenciji stolice. Također je primijetio povećanje limfnog čvora na vratu. Dva tjedna prije početka simptoma je boravio u Berlinu. Prvoga dana bolesti bio je febrilan do 38.5C, kasnije cijelo vrijeme afebrilan. Bez ostalih simptoma. Bolesnik je bio dobrog općeg stanja, u statusu je zamijećen solitaran bolan limfni čvor na vratu promjera 5x2 cm te te perianalna bolnost i žućkasti eksudat. Bolesnik je više godina nemjerljive viremije PCR HIV1 RNA, CD4 2082 na dan pregleda. Empirijski je započeta terapija ceftriaksonom i doksiciklinom uz nastavak ART terapije. Citološkom punkcijom limfnog čvora se dobije supurativna, granulomatozna upala. Uzorak je analiziran i bakteriološki, na BK i C.trachomatis Uzet je analni obrisak na N.gonorrhoeae, HSV te serologija na T.pallidum, Bartonella spp, Tularemiju i Toxoplasmu. Na primjenjenu antimikrobnu terapiju dolazi do regresije simptoma i smanjenja limfnog čvora na vratu. Molekularnom dijagnostikom (NAAT - nucleid acid amplification test) je detektirana C.trachomatis iz limfnog čvora i rektalnog iscjetka, ostali nalazi izolata su bili negativni. Terapija je nastavljena doksiciklinom ukupno 21 dan zbog sumnje na LGV nakon čega dolazi do potpune regresije simptoma. Diskusija: Prikazani bolesnik se prezentirao cervikalnom limfadenopatijom i proktitisom što je, koliko je poznato iz dostupne literature, jedni takav slučaj opisan u našim krajevima. Dijagnostika klamidijskih infekcija se potvrđuje molekularnim testom nukleinske amplifikacije (NAAT), a određivanje serovara se vrši daljnjom molekularnom dijagnostikom u specijaliziranim ustanovama. Klinički možemo pretpostaviti da se kod prikazanog bolesnika radi o LVG, no nažalost nismo uspjeli odrediti serovar. Možemo zaključiti da LGV nije toliko rijetka bolest kako se misli te da na nju treba sumnjati kod svakog bolesnika s proktitisom i limfadenitisom pogotovo ako se radi o HIV pozitivnim bolesnicima.

Cervikalni limfadenitis; C.trachomatis

nije evidentirano