hrvatski

Diferencijalno dijagnostička dilema u okviru poremećaja ličnosti

Poremećaj ličnosti i poremećaj ponašanja uzrokovani bolešću, oštećenjem ili disfunkcijom mozga obuhvaća spektar bolesti grupiranih na temelju etiologije, koja se može dokazati u obliku moždane bolesti, ozljede ili drugog oštećenja koji uzrokuje moždanu disfunkciju. Spektar psihopatoloških manifestacija stanja unutar ove kategorije je širok i uključuje s jedne strane sindrome u kojima su naijizraženiji poremećaji kognitivnih funkcija ili poremećaji svijesti i pažnje, a s druge strane sindrome karakterizirane manifestacijama u području percepcije, misaonog sadržaja, raspoloženja i emocija. U ovom radu prikazati ćemo 39-godišnjeg muškarca, koji je u više navrata bolnički liječen na našoj Klinici te u drugim psihijatrijskim ustanovama. Tijekom prve hospitalizacije postavljena je dijagnoza akutnog psihotičnog poremećaja, da bi potom uslijed svake slijedeće hospitalizacije bio drugačije dijagnosticiran. Bolesniku je učinjena standardna psihijatrijska obrada koja je uključivala: psihijatrijski intervju, kliničku procjenu psihičkog statusa, EEG, CT mozga i psihologijsko testiranje. Iz anamneze se doznaje da je bolesnik u stabilnoj apstinenciji od alkohola unatrag četiri i pol godine. U psihičkom statusu dominira negativna simptomatologija uz povremene proboje paranoidnih sumanutosti te aplanirani afekt, što može ukazivati na primarni poremećaj iz spektra shizofrenih poremećaja. Promjena ličnosti i ponašanja može biti rezidualni ili istodobni poremećaj koji prati bolest, oštećenje ili disfunkciju mozga a etiologiju koja je u osnovi mora se uvijek tražiti i dokazati neovisnim metodama. Postavlja se pitanje točnosti postavljanja ispravne dijagnoze primarnog poremećaja i važnosti istog u svakodnevnoj praksi u izboru psihofarmakoterapije i korištenja drugih oblika liječenja.

Poremećaj osobnosti ; komorbiditet ; dijagnostika

nije evidentirano