hrvatski

Oplemenjivačka strategija razvoja poligenetske otpornosti kukuruza na kukruznu zlaticu u uvjetima istočne Hrvatske

Kukuruzna zlatica (Diabrotica virgifera virgifera, LeConte) postaje sve značajniji štetnik kukuruza u Hrvatskoj od kada se pojavila u Europi početkom 90-ih godina 20. stoljeća. Zlatica je najopasniji štetnik u Sjevernoj Americi gdje je procijenjeno je da se na troškove suzbijanja godišnje troši oko milijarda dolara. Najučinkovitije mjere suzbijanja kukuruzne zlatice za sada su korištenje plodoreda, insekticida i transgenih (genetski modificiranih - GM) kultivara. Dok uporaba insekticida nije ekološki prihvatljivo rješenje, a GM kultivari se u Europi općenito smatraju kontroverznim, razvoj i korištenje komercijalnih hibrida s višom razinom prirodne (poligenetske) otpornosti predstavlja najprihvatljiviji postupak. No razvoj poligenetske otpornosti na kukuruznu zlaticu je izrazito dugotrajan i mukotrpan proces zbog radno intenzivnog kopanja i ocjenjivanja korijena kukuruza na kojem se štete najprije uočavaju. Najvažniji izazovi u odabiru strategije u oplemenjivačkom radu su ocjenjivanje više potencijalnih izvora otpornosti, introdukcija egzotične germplazme, istraživanje ekspresije gena kukuruza u prisutnosti i odsutnosti ličinki kukuruzne zlatice, korištenje novih tehnika i metoda visoke tehnologije te istraživanje visoko heritabilnih svojstava. Rezultati našega oplemenjivačkoga rada ukazuju na veliku važnost čimbenika godine i interakcija koje uključuju godinu. Stoga procjenu germplazme za otpornost je potrebno učiniti u višegodišnjim pokusima, koji se ne moraju nužno provesti na više lokacija. Optimizacija resursa trebala bi uključivati i smanjenje broja biljaka po parcelici na minimum od 4 biljke za uzorak zbog relativno male okolinske varijance unutar parcelice. Svi genotipovi koji su pokazali određenu razinu otpornosti (tolerantnosti) u našim istraživanjima uključeni su u stalni oplemenjivački program i koristit će se za daljnja istraživanja poligenetske otpornosti kukuruza kako bi se u konačnici kreirali novi hibrida nastalih križanjem otpornih (tolerantnih) populacija s elitnim linijama dobre kombinacijske sposobnosti. Stvaranjem otpornih hibrida u uvjetima istočne Hrvatske smanjili bi se troškovi tretiranja sjemena i omogućio uzgoj kukuruza u užem plodoredu ili čak i monokulturi, što je često najprihvatljivija i najisplativija opcija za proizvođače.

kukuruzna zlatica; poligenetska otpornost; strategija

nije evidentirano