hrvatski

Praćenje radioekološkog stanja sjevernog Jadrana korištenjem dagnje Mytilus galloprovincialis kao indikatora

Izvor radionuklida u Jadranskom moru je atmosfersko zagađivanje, prvenstveno od Černobilske nesreće 1986. godine, a posredni izvori su donosi rijekama. Dagnja Mytilus galloprovincialis se koristi kao indikatorski organizam u monitoringu onečišćenja mora. Program sustavnog ispitivanja radioaktivnosti u morskim indikatorskim organizmima temelji se na određivanju koncentracije aktivnosti umjetnog radionuklida 137Cs, te prirodnih 40K, 232Th (228Ra), 226Ra i 238U i kozmogenog 7Be u tkivu dagnje. Dagnje su uzorkovane u travnju i listopadu od 2008. do 2014. godine na lokacijama pod izrazitim utjecajem dotoka slatkih voda: Limski kanal, Raški i Bakarski zaljev. U morskoj vodi Limskog kanala koncentracije aktivnosti 137Cs su bile niske (1, 83 Bq m‐3). Na svim lokacijama koncentracije aktivnosti 137Cs u dagnji kretale su se ispod granica detekcije (<0, 3 Bq kg‐1). Koncentracije aktivnosti 7Be u dagnji su u proljeće više od aktivnosti mjerenih u jesen. Koncentracije aktivnosti 40K u dagnji su nešto više u jesen sa prosječnom aktivnosti 313 Bq kg‐1. Koncentracije aktivnosti 232Th (228Ra), 238U i 226Ra u dagnji izrazito su niske i bitno se sezonski ne razlikuju. Povišene koncentracije aktivnosti pojedinih radionuklida u tkivu dagnji dokazuju njenu iznimnu sposobnost biokoncentracije/biomagnifikacije zagađivala i potencijalno korištenje kao indikatora. Radioekološko stanje sjevernog Jadrana je zadovoljavajuće i nema značajnijeg unosa radionuklida atmosferskim zagađivanjem i rijekama.

sjeverni Jadran ; Mytilus galloprovincialis ; radionuklidi

nije evidentirano

engleski

Radioecology monitoring of the northen Adriatic Sea using Mussels mytilus galloprovincialis as a inidcator

Izvor radionuklida u Jadranskom moru je atmosfersko zagađivanje, prvenstveno od Černobilske nesreće 1986. godine, a posredni izvori su donosi rijekama. Dagnja Mytilus galloprovincialis se koristi kao indikatorski organizam u monitoringu onečišćenja mora. Program sustavnog ispitivanja radioaktivnosti u morskim indikatorskim organizmima temelji se na određivanju koncentracije aktivnosti umjetnog radionuklida 137Cs, te prirodnih 40K, 232Th (228Ra), 226Ra i 238U i kozmogenog 7Be u tkivu dagnje. Dagnje su uzorkovane u travnju i listopadu od 2008. do 2014. godine na lokacijama pod izrazitim utjecajem dotoka slatkih voda: Limski kanal, Raški i Bakarski zaljev. U morskoj vodi Limskog kanala koncentracije aktivnosti 137Cs su bile niske (1, 83 Bq m‐3). Na svim lokacijama koncentracije aktivnosti 137Cs u dagnji kretale su se ispod granica detekcije (<0, 3 Bq kg‐1). Koncentracije aktivnosti 7Be u dagnji su u proljeće više od aktivnosti mjerenih u jesen. Koncentracije aktivnosti 40K u dagnji su nešto više u jesen sa prosječnom aktivnosti 313 Bq kg‐1. Koncentracije aktivnosti 232Th (228Ra), 238U i 226Ra u dagnji izrazito su niske i bitno se sezonski ne razlikuju. Povišene koncentracije aktivnosti pojedinih radionuklida u tkivu dagnji dokazuju njenu iznimnu sposobnost biokoncentracije/biomagnifikacije zagađivala i potencijalno korištenje kao indikatora. Radioekološko stanje sjevernog Jadrana je zadovoljavajuće i nema značajnijeg unosa radionuklida atmosferskim zagađivanjem i rijekama.

The northern Adriatic Sea ; Mytilus galloprovincialis ; radionuclides

nije evidentirano