hrvatski

Hrvatske narodne knjižnice i društvene mreže

Hrvatske narodne knjižnice dio su globalne knjižnične mreže pa su, kao i drugdje u svijetu, zahvaćene informacijsko- komunikacijskim promjenama. Pitanje je, međutim, kako se knjižničari s time nose, pokazuju li interes za nove komunikacijske tehnologije i prenošenje dijela djelatnosti na internet i web 2.0 alate, konkretno, službene internetske stranice knjižnica i društvene mreže kao njihovu nadogradnju. Cilj ovoga rada bio je utvrditi razinu aktivnosti na službenim internetskim stranicama hrvatskih narodnih knjižnica, utvrditi i analizirati stanje i aktivnost hrvatskih narodnih knjižnica na društvenim mrežama, percepciju društvenih mreža kao komunikacijskog alata i stav hrvatskih knjižničara prema društvenim mrežama, razlike između knjižničara i korisnika u percepciji knjižničnih usluga na društvenim mrežama, stav korisnika prema društvenim mrežama u uslugama narodnih knjižnica, te komunikaciju na relaciji knjižničar-korisnik-knjižničar. Četiri postavljene hipoteze koje su trebale dati odgovore na postavljena pitanja, kvantitativnim su istraživanjem, izvršenim metodama anketiranja i promatranja i dobivenim rezultatima, obrađenim nizom postupaka, u konačnici i potvrđene. Rezultati istraživanja doveli su do nekoliko vrlo indikativnih zaključaka – više od polovice hrvatskih narodnih knjižnica nemaju aktivne niti mrežne stranice, knjižničari nisu dovoljno obučeni za rad sa suvremenim informacijsko- komunikacijskim alatima u koje pripadaju i društvene mreže, a koje donosi web 2.0, te da je takvo stanje odraz nedovoljnog broja stručnih djelatnika, posebice informatičara, ali i određene doze nezainteresiranosti i neshvaćanja pozicije u kojoj se narodne knjižnice nalaze. Službene mrežne stranice u današnje su vrijeme uvriježen način komunikacije s javnošću, a implementacija alata weba 2.0 pa tako i društvenih mreža, nadogradnja je i osuvremenjivanje već postojećih mrežnih usluga. Slaba razvijenost knjižničnih mrežnih stranica u Hrvatskoj ukazuje na dublji problem nego što je samo nekorištenje alata weba 2.0 i društvenih mreža i on zahtijeva uključivanje cjelokupne stručne zajednice, uključujući i krovne ustanove i strukovne udruge u rješavanje ovog problema. Jedini način da se to postigne je izrada općeg strateškog plana i/ili smjernica za razvoj knjižničnih službi i usluga narodnih knjižnica u web 2.0 okruženju i njegova realizacija praksi.

Hrvatska; narodne knjižnice; web 2.0; društvene mreže; Facebook; istraživanje

nije evidentirano