hrvatski

Utjecaj Ivana Damaščanskoga na hrvatske renesansne pisce

Cilj je doktorskog rada Utjecaj Ivana Damaščanskoga na hrvatske renesansne pisce bio istražiti koliko su Ivana Damaščanskoga pojedini hrvatski renesansni pisci poznavali i na koji način percipirali i koristili u svojim djelima. Metodološki gledano, valjalo je analizirati pojedini tekst unutar djela nekog od hrvatskih renesansnih pisaca te pokušati s obzirom na povijesni kontekst renesanse napraviti i određenu sintezu. Naime u tu su svrhu poslužila, određenim kronološkim redom djela hrvatskih renesansnih pisaca. Stoga su obrađeni Juraj Dragišić i njegovo djelo De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus (1499), gdje se u raspravi o anđelima Ivan Damaščanski spominje tj. navodi barem 19. puta unutar devet knjiga toga djela. Marko Marulić i njegova Institucija (oko 1496), u kojoj se Ivan Damaščanski u skladu s onodobnim biografskim podacima o njemu prikazuje kao strpljivi i požrtvovni primjer kršćanina velikoga znanja. Frane Petrić koji u svom djelu Nova sveopća filozofija (1591) Damaščanskoga i njegovu misao koristi unutar osam knjiga toga djela. Dragišić, Marulić i Petrić su pisci koji na razrađeniji način ili drukčiji (Marulićev biografsko-hagiografski pristup), moglo bi se reći, sustavnije koriste Ivana Damaščanskoga. U radu su još obrađivani i oni pisci koji ga navode najvjerojatnije pomoću druge literature, npr. Benedikt Kotruljević i njegovo djelo O trgovini i o savršenu trgovcu (oko 1458), koji navodi Damaščanskoga najvjerojatnije po Tomi Akvinskome. Matija Vlačić Ilirik kao urednik i pisac Osmog sveska djela Ecclesiastica historia (1564) koji donosi možda najbolje biografske podatke o Damaščanskome, no sa sigurnošću se ne može tvrditi u kolikoj je mjeri sam Vlačić donositelj tih podatak. Također obrađivani su i oni pisci gdje se Ivan Damaščanski pojavljuje na određenim mjestima unutar više djela jednoga pisca. Radi se o Pavlu Skaliću i djelima: Enciklopediji (1559, 1571), Miscellaneorum de rerum caussis et successibus (1570) i Loci communes Theologici, …, Oratio (1571). Također je u ovom kontekstu obrađivan i Nikola Vitov Gučetić koji navodi Ivana Damaščanskoga u četiri svoja djela: Propositiones de causis (1580), Dijalogu o ljubavi (1581), Discorsi della Penitenza (1589) i In Primum Librum Artis Rhetoricorum Aristotelis Commentaria (1607?). Valja naglasiti da je od djela Ivana Damaščanskoga najviše korišteno De fide orthodoxa, i to sve četiri knjige, s time da su I. i II. knjiga toga djela te pripadajuća im poglavlja možda ponajviše korištena od hrvatskih renesansnih pisaca, pogotovu Dragišić i Petrić. No izgleda da hrvatski renesansni pisci poznaju i navode, ili barem aludiraju na: De iis, qui in fide obdormierunt, quomodo missi e eleemosynis, quae pro illis fiunt, adjuventur ; Pro sacris Imaginibus Orationes tres ; De haeresibus liber i Vita Barlaam et Joasaph - djelo koje se pripisuje Ivanu Damaščanskome.

Ivan Damaščanski ; De fide orthodoxa ; Benedikt Kotruljević ; O trgovini i o savršenu trgovcu ; Juraj Dragišić ; De natura angelica ; Marko Marulić ; Institucija ; Matija Vlačić Ilirik ; Ecclesiastica historia ; Frane Petrić ; Nova sveopća filozofija ; Pavao Skalić ; Enciklopedija ; Miscellaneorum ; Loci communes Theologici ; Nikola Vitov Gučetić ; Propositiones de causis ; Dijalog o ljubavi ; Discorsi della Penitenza ; In Primum Librum Artis Rhetoricorum Aristotelis Commentaria.

nije evidentirano