hrvatski

Dijalektičko mišljenje kao mogući konstituens pedagogijskog pristupa kompetenciji

Pitanje o socijalnoj kompetenciji u ovome se radu postavlja u horizontu pitanja o svrsi i u tom smislu izlazišta socijalne kompetencije. Dominantna svršna određenja u trenutnom traženju određenja socijalne kompetencije koncentriraju se na pojmove poput „prilagodba”, „reakcija”, „fleksibilnost”, „zahtjevi okruženja” ili pak „funkcionalno ponašanje”. Sva su ta određenja u svojoj suštini usmjerena na konformističko postojanje i pozicionirana su heteronomno u odnosu spram zatečenoga društvenog stanja. Ovako određeni pojam socijalne kompetencije u potpunom je neskladu s pedagogijom, shvaćenom kao znanost autonomnog (samo)vođenja subjekta ka svrsi slobodne umnosti. Budući da stojimo uz navedeni pojam pedagogije, naš mogući stav spram trenutno dominantnih određenja socijalne kompetencije moguće je odrediti na jedan od dva načina: ili socijalna kompetencija nije pedagogijska kategorija ili socijalnu kompetenciju treba drugačije shvatiti. Spomenuti pojam pedagogije od kojega krećemo nije tek pretpostavljen, nije slučajan, a držimo i da je nužno određen upravo na navedeni način. Zašto je tome tako ne može biti predmetom rasprave ovoga članka. Od navedenih mogućnosti, u radu je odabran put mogućeg mišljenja o pedagogijski shvaćenoj socijalnoj kompetenciji. Problem koji bi se pri takvu pokušaju mišljenja socijalne kompetencije trebao svladati jest nemogućnost transcendiranja pojedinačnog i onda puko induktivnim sabiranjem „uopćenog” „socijalnog odnosa”. Drugim riječima, nužno bi bilo naći samu logiku socijalnog odnosa mimo sabiranja ponašajno-manifestnih značajki „socijalno kompetentnog” ponašanja. Kao možebitni pedagogijski put u socijalnu kompetenciju nadalje se istražuje proces su-odgoja i su-obrazovanja zajednice slobodnih subjekata. Svršni pojam ovog pokušaja pedagogijskog razumijevanja socijalne kompetencije je pojam zajednice. Utoliko se u radu analizira pojam zajednice i pokušaj dolaska do onog zajednicu-omogućujućeg. Pritom se dijalektika zbivanja su-odgoja i suobrazovanja kroz mišljenje iskazuje istodobno i kao moment kretanja i razvoja socijalne kompetencije i kao konstituens istinske zajednice. Svrha kretanja zapravo proizlazi iz z-bivanja odgoja i obrazovanja i razotkriva se u već spomenutom svršnom dijelu pojma pedagogije: zajednici kao dijalektici slobodne umnosti. Ako je z-bivanju odgoja i obrazovanja pripadno to da se ono događa u zajednici, tada je nešto poput pedagogijskog pogleda na socijalnu kompetenciju moguće. S time u skladu, kao moguće izlazište pedagogijski shvaćenog pojma socijalne kompetencije u radu se uzima odgojenost i obrazovanost za zajedništvo, pri čemu se odnosi na onaj pojam zajedništva koji proizlazi iz dijalektike slobodne umnosti.

pedagogija; socijalna kompetencija; zajednica; mišljenje; dijalektika

nije evidentirano