hrvatski

Financiranje vjerskih zajednica

Vjerske zajednice za svoje djelovanje trebaju financijska sredstva stoga u Europi i svijetu postoje različiti sustavi financiranja djelatnosti vjerskih zajednica. Tako imamo: a) sustav vlastitih prihoda, b) sustav donacija, stipendija i prikupljenih sredstava, c) sustav financiranja iz državnog proračuna, d) sustav crkvenih zaklada, e) sustav crkvenog poreza, odnosno f) mješoviti sustav koji u sebi uključuje neke elemente sustava navedenih od a) do e). U Europskoj uniji postoje tri temeljna obrasca odnosa između vjerskih zajednica, odnosno Crkve i države: model državne Crkve, koji se susreće npr. u Engleskoj, Danskoj i Finskoj, model takozvane «stroge» odvojenosti, koji je na snazi npr. u Francuskoj, Nizozemskoj i Irskoj te model «odvojenost-suradništvo» koji se oblikovao npr. u Njemačkoj, Belgiji, Austriji, Španjolskoj i Italiji. Model «odvojenosti-suradništva» prihvatila je i Republika Hrvatska. U Republici Hrvatskoj treba izvršiti reviziju svih Ugovora koje je Republika Hrvatska (Vlada Republike Hrvatske) sklopila s vjerskim zajednicama, uvesti crkveni porez i kulturni porez, treba postojati obvezni ulazak vjerskih zajednica u sustav poreza na dodanu vrijednost kad se za to ispune zakonski uvjeti, dodjeljivati novčane pomoći iz državnog proračuna onim vjerskim zajednicama koje nemaju sklopljene Ugovore s Republikom Hrvatskom (Vladom Republike Hrvatske), uvesti transparentniji sustav financiranja vjerskih zajednica s posebnim osvrtom na dostupnost javnosti svih podataka vezanih za prihode i rashode poslovanja vjerskih zajednica. Navedene promjene ne smiju ići na štetu promicanja općeg dobra, brige za cjelovit duhovni i materijalni razvoj čovjeka i Republike Hrvatske u političkom, pravnom, financijskom, gospodarskom i socijalnom smislu.

financiranje; vjerske zajednice; crkveni porez; kulturni porez

nije evidentirano