hrvatski

Paradoks (pre)opterećenosti učenika osnovne škole

Problematika preopterećenosti učenika, školskim zahtjevima kojima je izložen, postaje paradoksalna. Paradoksalna je stoga što se neprekidno zagovara rasterećenje učenika, a događa se suprotno od onoga što se moglo očekivati. Svaka škola predstavlja određeno opterećenje za učenika. Učenička je preopterećenost određena zahtjevima kojima je izložen u pogledu vladanja nastavnim i izvannastavnim sadržajima u svrhu razvoja temeljnih kompetencija. Kada su ukupne obveze učenika trajnije neusklađene s njegovim psihofizičkim mogućnostima, odnosno kada zahtjevi škole iziskuju preveliki psihofizički napor i vremensku prezauzetost, govorimo o prepreopterećenosti učenika. Prepreopterećenost nastaje predimenzioniranjem zahtjeva koji se postavljaju učeniku i koji nisu u skladu s njegovim razvojnim mogućnostima. Prepreopterećenost je učenika stalno i kontinuirano prisutna u hrvatskoj obveznoj školi. Taj je fenomen moguće pratiti već od 1874. godine, odnosno od uvođenja školske obveznosti. Desetljećima se uvodila u osnovnu školu infrastruktura glede optimalnog opterećenja učenika, koja će se vremenom pokazati kao izvor prepreopterećenosti učenika a odnosi se na nastavne planove i programe, udžbenike i drugu pomoćnu udžbeničku literaturu, sustav praćenja i ocjenjivanja učenika kao kriterij napredovanja u viši razred ili godište, izvannastavne aktivnosti. Traženje i određivanje mjere preopterećenosti i smanjivanje prepreopterećenosti učenika prisutno je i u „suvremenim“ bazičnim strateškim dokumentima (Okvirni nacionalni program promjena sustava odgoja i obrazovanja, 2002., Nastavni plan i program za osnovnu školu, 2006., Nacionalni okvirni kurikulum, 2011., Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, 2013). Pored dugogodišnje poduzetih mjera, prepreopterećenost učenika nije riješena, nije zaustavljena, dapače, ona pokazuje osobine kumulativnosti, odnosno uvećavanja. Dosadašnja teorijska i empirijska istraživanja potvrdila su njezinu prisutnost i utvrdila školske i izvanškolske izvore. Među školskim izvorima konkretizirani su: nastavni planovi i programi, učitelji i njihovi stavovi prema sadržaju i prema praćenju i ocjenjivanju, ostvarivanju nastave, udžbenici i druga pomoćna i obvezna literatura. Među izvanškolskim izvorima prepreopterećenosti učenika izdvojeni su: domaće zadaće, stavovi i ambicije roditelja kao i uključivanje učenika u preveliki broj izvannastavnih aktivnosti. Provedeno je istraživanje s ciljem utvrđivanja činitelja prepreopterećenosti učenika 2014./2015. godine i stavova učenika i njihovih roditelja o tom fenomenu. Istraživanje se prepreopterećenosti učenika uglavnom temelji na analiziranoj vremenskoj prezauzetosti. Ne ispituje se težina, razumljivost, primjerenost sadržaja, već potrebno vrijeme za savladavanje njegovog opsega. Istražio se opseg nastavnih planova, stav preopterećenja učenika u dijelu praćenja i ocjenjivanja, opseg udžbenika i ostale pomoćne školske literature, obim samostalnog rada (nastavni i domaći rad) te stav učenika o vlastitoj preopterećenosti, kao i stav roditelja o preopterećenosti učenika. Analizirani su nastavni planovi od 1871. godine do 1946 te od 1958. godine do 2006. godine koji je važeći i 2016. godinu, rasporedi sati prosječno opterećenog učenika kao bi se uočio trend školske vremenske zauzetosti učenika. Potvrđeno je kako su nastavni su planovi stalni činitelj prepreopterećenosti učenika. U završnim je razredima osnovne škole tjedna satnica dosegnula 35 sati (za prosječno opterećene učenike). Obvezna je nastava zadržala satnicu na oko 27 sati. Narasla je satnica iz ostalih nastavnih oblika, posebno iz izbornih programa. Iz rasporeda sati, prosječno opterećenog učenika završnog razreda osnovne škole, vidljivo je da on u školi u prosjeku boravi nešto više od 7 sati. Izvedeno preopterećenje učenika iz učiteljske obveze od 25 sati neposrednog odgojno-obrazovnog rada u završnim razredima osnovne škole veće je za oko 1, 5 puta od učiteljske, a u mlađoj školskoj dobi obveze su identične. Učenici su potvrdili snažan osjećaj preopterećenosti praćenjem i ocjenjivanjem. Pravilnicima kojima se regulira upotreba pismenih ispita teorijski je ostala mogućnost pisanja 140 ispita godišnje. Učenici mogu tjedno pisati 4 ispita (35x4=140). Evidentno je koliko je opterećenje učenika glede tolikog broja ispita. Na isti problem prepreopterećenosti učenika u dijelu istraživanja ukazuju i roditelji. Posebno veliko preopterećenje učenika uočavamo i u dijelu udžbeničke literature. Opseg obvezno propisane udžbeničke literature dosegnuo je tolike razmjere da ju nije moguće u poželjna dva čitanja (informativno i kritičko) bez velike prepreopterećenosti realizirati. Za postojeći opseg propisane obvezne literature za dva poželjna čitanja potrebno je u prosjeku oko 3 sata dnevno. Komparativna analiza prepreopterećenosti učenika između 1974. i 2016. godine ukazuje da se ona nije smanjila nego se povećala na svim identificiranim izvorima. Najveći porast primjetljiv je na području opsega obvezno propisane udžbeničke literature, čiji se opseg u promatranom vremenu gotovo udvostručio. Učenici su potvrdili kako su udžbenička literatura i stav učitelja prema njoj snažan izvor prepreopterećenosti. Pojedini su učenici dodatno napisali da ima učitelja koji dodatno proširuju obveznu literaturu, traže i druge pomoćne izvore koji nisu propisani. Istražen je i način te mjere samostalnog rada učenika u osnovnoj školi. Analizirana je vremenska zauzetost učenika, tijekom samostalnog rada u školskom i izvanškolskom kontekstu, u odnosu na cjelokupno opterećenje učenika i potvrđeno kako samostalni rad (nastavni i domaći rad) predstavlja dodatan činitelj prepreopterećenosti učenika. Premda roditelji i učenici snažno potkrepljuju prisutnost fenomena prepreopterećenosti učenika, to im ne smeta u pretjeranoj ambicioznosti pri uključivanju u rad izvanškolskih aktivnosti. U provedenom istraživanju učenici i roditelji snažno potvrđuju prisutnost fenomena prepreopterećenosti. I roditelji i učenici pri tome potvrđuju velike individualne razlike. Prema njima oko 20% učenika nikako nije u stanju izvršiti svoje obveze kako prema broju sati dnevnog učenja koje iznosi 3-4 i više sati dnevno, tako ni prema broju radnih dana. Teorijski utvrđeni i konkretizirani izvori prepreopterećenosti učenika uglavnom su potvrđeni u izvršenom empirijskom istraživanju. Rezultati su istraživanja ukazali na samu prepreopterećenost i na činitelje prepreopterećenosti učenika u obveznoj školi. Dok je za odrasle građane zakonom određena radna satnica, od djece se u dobi od 12 do 15 godina očekuje da uče više od toga. Trajna su zalaganja svih čimbenika školske politike u rasterećenju učenika školskim obvezama, kako bi se u stvarnosti događalo suprotno očekivanom. Zbog svoje očite suprotnosti s realnošću ta se pojava nazvala paradoksom preopterećenošću. Rezultati provedenog istraživanja ukazuju kako je u sličnom vidu paradoks prepreopterećenosti prisutan i 2016. godine.

osnovna škola; preopterećenje učenika; planovi i prograni

nije evidentirano