hrvatski

Arhitektonski atelijer Fellner & Helmer i obitelj Pongratz

Obitelj Pongratz pripada najvažnijim poduzetničkim obiteljima Hrvatske i Slovenije u drugoj polovici 19. i prvoj četvrtini 20. stoljeća. Usprkos njezinoj izrazitoj važnosti ne samo za gospodarsku nego i za kulturnu povijest ovih prostora, njezine naručiteljske aktivnosti do sada su izuzetno slabo istražene. Među brojne gotovo nepoznate epizode ubraja se i naručivanje triju projekata za rezidencijalne objekte ove obitelji kod jednog od najslavnijih arhitektonskih biroa kraja 19. i početka 20. stoljeća u Austro-ugarskoj Monarhiji, ateljea Fellner & Helmer, projektanata brojnih kazališnih zgrada, ali i robnih kuća, bankovnih zgrada, obiteljskih mauzoleja, dvoraca, gradskih stambenih palača i hotela na području čitave Srednje Europe, pa i šire. U povijesti materijalne kulture Zagreba, sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije Pongratzi počinju igrati ključnu ulogu ponajprije zahvaljujući rodonačelniku većine obiteljskih poduzetničkih poduhvata, Guidi vitezu Pongratzu (Zbelovo, 4. 1. 1822. – Zagreb, 31. 12. 1889.). Zahvaljujući nevjerojatnoj poslovnoj spretnosti i beskrajnoj energiji u nešto više od četiri desetljeća rada utemeljio je niz izrazito uspješnih poduzeća raznorodnoga karaktera (bavio se građevinarstvom, bankarstvom, rudarstvom, industrijom, trgovinom …). Uz najstarijega Guidina sina i nasljednika glavnine obiteljskog bogatstva i poduzeća Gustava Pongratza (24. 6. 1851. – Zagreb, 6. 10. 1925.), vezuju se dvije od tri intervencije ateljea Fellner & Helmer na građevinama obitelji Pongratz. Očev poduzetnički duh, kao i ženidba sa Zorom (Zorkom) Živković, kćeri dugogodišnjeg hrvatskog podbana i jednoga od autora Hrvatsko-ugarske nagodbe baruna Jovana Živkovića Fruškogorskog koja je ojačala političke veze obitelji, omogućili su Gustavu da i nekoliko desetljeća nakon Guidove smrti nastavi voditi niz poduzeća i dalje širi obiteljski portfelj poduzeća i nekretnina. Za Gustava Pongratza atelje Fellner & Helmer izveo je 1902. adaptaciju glavne obiteljske palače u Visokoj ulici br. 22 u Zagrebu. Tom je prilikom dograđen salon za pušenje za samoga gospodara kuće te erker na sobi spomenute Gustavove supruge Zore. Zgrada se ovim dogradnjama prilagođavala idealtipskom modelu prostornog ustrojstva rezidencijalne građevine visokoga građanstva. Istome ateljeu Gustav Pongratz povjerio je 1901. godine dogradnju tornja obiteljske vile na Bledu (gdje su Pongratzi posjedovali tri reprezentativna rezidencijalna objekta), dok će njegov brat Max sa suprugom Fanny Fellneru & Helmeru povjeriti 1902. znatno proširenje – dogradnju novoga krila i tornja – dvorca Šenek (Schönegg) u Polzeli kod Celja u Sloveniji. Sve tri dogradnje izvedene su u neobaroknom stilu. Provedene su iz težnje za osiguranjem veće reprezentativnosti rezidencijalnih objekata obitelji i njihova prilagođavanja suvremenim potrebama. Povjeravanje projekata za dogradnje Fellneru & Helmeru, jednom od najvažnijih bečkih arhitektonskih ateljea koji je paralelno radio za neke od najbogatijih plemićkih i građanskih obitelji u Austro-ugarskoj Monarhiji (poput Lanckorońskih, Rotschilda ili Károlya), predstavljao je svojevrsni manifest o financijskoj moći i položaju Pongratza, a s ciljem jasnog učvršćivanja položaja obitelji u društvu, karakterističnoga za tu generaciju privredne elite Zagreba i drugih srednjoeuropskih prostora.

obitelj Pongratz ; Guido Pongratz ; Gustav Pongratz ; Fellner & Helmer ; historicizam ; neobarok ; Zagreb ; Bled ; Šenek ; Polzela

nije evidentirano