hrvatski

Baština Visovca kao proces prijenosa i sjećanja svetoga

U svojoj koncepciji područje prirodne i kulture baštine otočića Visovca u antropologiji definirano je ključnim elementom: divljenjem (sakralizacija). Primarna uloga prirode i kulture u uspostavi procesa divljenja ukazuje na sveto, a ono je, sociološki gledano, integralni dio čovjekove prirode i kulture. U radu se izlaže proces za ponovnim zadobivanjem svetoga gdje se uspostavlja sje- ćanje na sveto, te se u tom kontekstu preispituje sfera prirode i kulture kao proces prijenosa i kreacije sjećanja na sveto. Obrađujući različite oblike udivljenja (sakralizacije) prema prirodnom ili kulturnom nasljeđu otočića Visovca, slijedimo temeljna egzistencijalna pitanja s kojima su suočene sve grupe ljudi u svijesti postojanja, uma, osjećaja, interesa, običaja i ukusa. Zato je sveto kao interpretativno sredstvo cjelokupne ljudske kulture moguće misaono dokučiti i relativno uspješno sociološki dešifrirati u teorijskom ozračju simboličke interakcije. Na tom fonu razlaže se odnos svetoga prema prirodnom i kulturnom nasljeđu, što traži temeljne promjene u dosadašnjoj tehno- ekonomskoj razini koja je izazvala ekološku krizu i još dublju krizu morala i kulture. Autor polazi od teze da prirodna i kulturna baština Visovca kao proces prijenosa i sjećanja svetoga razvija stvaralačke potencijale u čovjekovoj slobodi koji mijenjaju postojeći oblik druš- tvenosti. U tom smislu proces prijenosa sinteze prirodnog ili kulturnog naslje- đa događa se kao proces za ponovnim zadobivanjem svetoga gdje se uspostavlja sjećanje vjere.

baština; sjećanje; sveto; simbolička interakcija; stvaralački potencijali

Rad je kao predavanje prezentiran na skupu Međunarodni znanstveni skup "Baština i trazvoj Socioekonomski, socioekološki i sociokulturni aspekti" ; bez recenzije objavljen u Knjizi sazetaka ; skup je održan od 27.- 28.09.2013.g., Split, Hrvatska.