hrvatski

Fra Stjepan M. Ivančić kao povjesničar

Koncem 19. i početkom 20. stoljeća među hrvatskim povjesničarima i kroničarima franjevaštva zaslužno mjesto zauzima franjevac trećoredac o. Stjepan Marija Ivančić (Cres, 28. kolovoza 1852. – Zadar, 8. travnja 1925.). Iako bez formalnoga povjesničarskoga obrazovanja, istakao se kao predani povjesničar redovničke zajednice kojoj je i sam pripadao – franjevcima trećoredcima glagoljašima (Tertius Ordo Regularis S. Francisci) te ćirilometodske baštine uopće. Objavio je brojne radove, publicirao diplomatička i druga vrela te sastavio Imenik preminulih redovnika samostanskog III. reda S. O. P. redodržave s. Jerolima u Dalmaciji, Kvarneru i Istri (1910.) i životopise trećoredskih autora koji su djelovali od 15. do 19. stoljeća (Nešto o hrvatsko-glagolskim piscima samostanskih Trećoredaca, 1911.). Kao krunu svoga dugogodišnjega rada zaokružio je izdavanjem iznimno vrijednog i temeljitog djela pod naslovom Povjestne crte o samostanskom III. Redu sv. O. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i poraba glagolice u istoj redodržavi (Zadar, 1910.). U ovom se radu prikazuju njegova tiskana djela te iznose i vrjednuju njegovi manje poznati i neobrađeni rukopisi i spisi koji se čuvaju u Arhivu Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zagrebu i drugdje. Posebno se prikazuje njegovo rukopisno djelo Cronologium seu Historica monumenta Tertii Regularis Ordinis de Poenitentia Sancti Patris Francisci koje se čuva u Arhivu Generalne kurije franjevačkoga Trećega reda u Rimu (Archivio della Curia Generalizia TOR / Archivio generale del Terz' Ordine Regolare di S. Francesco, Roma).

fra Stjepan Marija Ivančić (Cres; 28. kolovoza 1852. – Zadar; 8. travnja 1925.); život; djelo; samostanski III. red svetoga oca Franje u Hrvatskoj; historiografija

Towards the end of the 19th and at the beginning of the 20th century the friar Stjepan Marija Ivančić (Cres, 28th August 1852 – Zadar, 8th April 1925), brother of the Third order, occupied a significant place among the historians and chroniclers of the Franciscan movement. Although without a formal education as a historian, he stood out as a dedicated researcher of the monk community to which he himself belonged – the Glagolitic tertiary Franciscans (Tertius Ordo Regularis S. Francisci), and, in general, of the heritage of SS Cyril and Methodius. He published many articles, edited diplomatic and other sources and composed the Imenik preminulih redovnika samostanskog III. reda S.O.P. redodržave s. Jerolima u Dalmaciji, Kvarneru i Istri (Directory of late monks of the monasterial III. order S.O.P. of the province of St. Jerome in Dalmatia, Quarnaro and Istria, 1910) as well as biographies of tertiary writers that were active between the 15th and 19th century (Nešto o hrvatsko-glagolskim piscima samostanskih Trećoredaca – Something about Croatian Glagolitic writers of the monastic tertiaries, 1911). As a crown of his work of many years he published his exceptionally valuabl