hrvatski

Hiperestrogenizam u afričkog tvora (Mustela putorius furo) – terapijske mogućnosti

Afrički tvor pripada porodici kuna. Postoje tri podvrste tvorova: Europski tvor (Mustela putorius), Crnonogi tvor (Mustela nigripes) i Sibirski tvor (Mustela eversmanni). U povijesti, tvorove se koristilo za lov na glodavce i zečeve. Oni su mali predatori koji lako savladaju plijen veći od njih samih. Podrijetlo domestificiranog tvora (Mustela putorius furo) je nepoznato. Ženke tvora su sezonski poliestrične. Sezona parenja tvorova počinje s produljivanjem dnevne svjetlosti. Hormon melatonin regulira početak rasplodne sezone u ožujku i završetak u kolovozu, kada se dnevna svjetlost počinje skraćivati. Prvi znak estrusa kod ženke je otečena stidnica roze boje iz koje se cijedi viskozan iscjedak. Budući da najveći broj folikula na jajnicima dozrije 10-14 dana nakon početka estrusa tada je indicirano parenje. Ovulacija je inducirana kopulacijom i nastupa nakon 30-40 sati. Vrijeme gravidnosti obično iznosi 42 dana. Laktacija isto traje 42 dana, a 14 dana nakon odbića mladunaca ženka tvora se ponovo tjera. Prosječan broj mladunaca u jednom leglu je 8. Osim kopulacije, u indukciji ovulacije se mogu primjenjivati hormonske injekcije hCG ili GnRH. One se primjenjuju 10 ili više dana nakon početka estrusa. Estrus se može prekinuti i ovariohisterektomijom u početku estrusa dok visoke razine estrogena ne počnu toksično djelovati na stanice koštane srži. Ako se ne primjeni niti jedna od spomenutih metoda, folikuli i jajne stanice će atrezirati, a koncentracija estrogena će ostati visoka. Kada takvo stanje traje 6 ili više tjedana razvije se hiperestrogenizam. Estrogen toksično djeluje na stanice koštane srži, a posljedica je aplastična anemija, trombocitopenija i limfopenija. Ako estrogen nije povišen dulje od 4 tjedna estrus se može prekinuti primjenom hormonskih injekcija hCG ili GnRH. Ako je hematokrit niži od 25 % i ako je prisutna trombocitopenija indicirana je transfuzija krvi i primjena antibiotika u cilju stabilizacije životinje. Nakon stabilizacije estrus se može prekinuti ovariohisterektomijom. Tvorovi su skloni i endokrinopatijama. Jedna od najčešćih endokrinopatija je bolest nadbubrežne žlijezde koja podrazumijeva adenom, adenokarcinom i adenokortikalnu hiperplaziju. Smatra se da postoji pozitivna korelacija između vremena kastracije i pojave bolesti nadbubrežne žlijezde. Perzistentna visina plazmalnih gonadotropnih hormona (LH i FSH) nakon kastracije prije puberteta ima krucijalnu ulogu u aktiviranju LH receptora u kori adrena i umnožavanju stanica. Posljedica je povišena serumska koncentracija androstendiona, estradiola, 17-hidroksiprogesterona i/ili dihidroepiandrosteron sulfata. Razviju se simptomi kao kod hiperestrogenizma. S ciljem prevencije pojave bolesti nadbubrežne žlijezde primjenjuju se sporootpuštajući implantati koji su sintetski GnRH agonisti. Oni se kod nekastriranih životinja koriste i kao medicinska kastracija, a kod kastriranih životinja sprječavaju pojavu/usporavaju razvoj postojećeg tumora. Ako se razvije tumor nadbubrežne žlijezde može se učiniti i adrenalektomija.

tvor; spolni ciklus; hiperestrogenizam

nije evidentirano