hrvatski

Vrlina hrabrosti u filozofiji Alasdaira MacIntyrea

Istraživanja ove doktorske disertacije posvećena su razumijevanju vrline hrabrosti i filozofije Alasdaira MacIntyrea. U istraživačkom procesu hrabrost se iskazala autentičnom vrsnoćom konceptualnog okvira autorove aretaičke etike, kao i ključnom vrlinom za razvoj moralnog karaktera. U prvom dijelu disertacije prikazani su nacrti vrlina hrabrosti različitih moralnih tradicija, čime se htjela utvrditi jasna potreba govora ne samo o jednom, nego više poimanja vrline nazvane istom riječju – hrabrost. Uvođenjem MacIntyreovih smjernica za prepoznavanje dobre svrhe djelovanja, argumenti su slijedili opravdanje nadmoći telološkog poimanja vrline hrabrosti. Prema tome, moralni razvoj karaktera ovisi o tri uvjeta (praksi, pripovjednom jedinstvu života, tradiciji), dok se djelovanje u skladu s vrlinom hrabrosti usmjerava prema dobrima tih uvjeta (poimanju dobra u tradiciji, dobru prakse, dobru pripovjednog jedinstva života) usprkos strahu od prepreka, povreda i nevolja. U telološkom pristupu Aristotelovog i kršćanskog (Akvinčevog ili MacIntyreovog) tipa, hrabrost je inspirirana i nadom u dobro, ona je ujedno izrazit odraz skrbi i brige pojedinca za druge. Nasuprot njima, prethodnici i promicatelji etike emotivizma i utilitarizma, svode hrabrost aristotelovskog tipa na vještinu kojom se postiže ciljana učinkovitost. Stoga je u istraživanju načinjena jasna razlika među vrlinom hrabrosti izvrsnosti i hrabrosti učinkovitosti, dvaju odjelito shvaćenih pojmova. Hrabrost učinkovitosti ispostavila se pak karakterističnom za tradiciju emotivističkog liberalizma te istaknutih karaktera te tradicije. Umjesto vjere u mogućnost zaključnih rasprava o općem dobru i razrješenju sukoba u pripadajućoj tradiciji, prihvaća se mogućnost prisvajanja općeg pravila, utemeljenog na konsenzusu o standardima učinkovitosti. Umjesto borbe za nutarnja dobra prakse koja ujedno predstavljaju dobra privatnog života, upuštanje u rizik ovisi o ulozi trenutno preuzetog karaktera. MacIntyreova negativna kritika karaktera menadžera, hrabrog djelatnika spremnog na odvažnost i upravljanje rizicima, predstavnika liberalizma, postavljena je kao testni primjer u raspravama o hrabrosti učinkovitosti. S obzirom na posljedice na autentičnost i moralnost takvih djelatnika, iznesena je završna rasprava o mogućnosti povratka telološko - aristotelovskom konceptu vrline hrabrosti.

hrabrost; smjelost; integritet; telologija; Alasdair MacIntyre; Aristotel; Toma Akvinski; David Hume; tradicija; liberalizam; emotivizam; zajednica; konflikt; pripovjedno jedinstvo; praksa; hrabrost izvrsnosti; hrabrost učinkovitosti; razboritost; skrb; briga.

nije evidentirano