hrvatski

Prva i posljednja Glorija u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu

U radu se analiziraju dvije izvedbe Glorije Ranka Marinkovića, obje u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu: prva iz 1955. godine u režiji Bojana Stupice kad je u naslovnoj ulozi nastupila Mira Stupica, i druga iz 2004. godine u režiji Božidara Violića kad je Gloriju tumačila Olga Pakalović. U središtu su pozornosti navedene dvije ženske glumačke interpretacije, a rad se proširuje i osvrtom na neke druge glumice koje su tumačile taj lik, kao i na kazališne okolnosti u kojima su rađene obje predstave. Polazeći od analize Glorijina dramskog lika i odnosa koje ona gradi s drugim, uglavnom muškim likovima, u radu se ističe višeznačnost njezina identiteta koji se reflektirao i u kazališnim izvedbama, zahvaljujući velikim dijelom kostimskim transformacijama. Budući da se redateljski interes kretao uglavnom oko muških likova, uzimajući Gloriju kao žarište njihovih preobrazbi, ženske glumačke izvedbe nisu izazvale veću pozornost, a slično se, unatoč redateljski i dramaturški energičnijim zahvatima, događa i u suvremenom hrvatskom kazalištu, što Gloriju – bez obzira na njezina spolna/rodna obilježja – pretvara u metaforu suvremenog čovjeka krhkog identiteta.

Glorija ; Ranko Marinković ; hrvatsko kazalište ; Mira Stupica ; Olga Pakalović

nije evidentirano