hrvatski

Miro Gavran o kazalištu i za kazalište

Miro Gavran dokazuje se svojim opusom kao dramatičar kojemu je stvaranje kazališne predstave na prvom mjestu, o čemu i tematski svjedoči više djela njegova dramskog opusa. U ovom radu njegovi su dramski tekstovi koji se bave kazalištem razvrstani u dvije skupine: oni koji se teatrom bave u užem, praktičnom smislu – kao što su Kad umire glumac (1995.), Bit će sve u redu (1996.), Zaboravi Hollywood (1997.), Vrijeme je za komediju (2001.) i Najluđa predstava na svijetu (2009.) – i oni koje teatar promišljaju u njegovu odnosu prema društvu – kao što su Kreontova Antigona (1983.), Noć bogova (1986.), Shakespeare i Elizabeta (1994.) i Greta Garbo (2012.). Dramski tekst Nora danas (2005.) spojnica je dviju skupina. Bez obzira tematizira li se kazalište izravno ili posredno, analiza dokazuje da je u središtu Gavranovih dramskih djela uvijek glumac.

Miro Gavran ; hrvatsko kazalište ; suvremena hrvatska drama ; kazalište u kazalištu ; glumac

nije evidentirano