hrvatski

Historijskogeografski razvoj otoka Zlarina

Otok Zlarin je naseljen još u pretpovijesno doba, kao i tijekom Rimljana i Liburna, a samo ime Zlarin prvi put se spominje krajem 13. stoljeća u službenom listu u kojemu ga grad Šibenik daruje šibenskom biskupu. Zlarin, ujedno i jedino veće naseljeno mjesto, tipičan je primjer dalmatinskoga mjesta s kamenim kućama, uskim ulicama te karakterističnim zvonikom mjesne crkve. Cijeli je otok inače prilično pošumljen, a već stoljećima se uređuju i maslinici te vinogradi. Tijekom povijesti, a pogotovo u 19. stoljeću, ovdje su se zbivale velike promjene ; Zlarin je tada dobio svoj prvi telegraf, mjesnu školu, javnu rasvjetu te toranj s javnim satom (Leroj), dok se početkom 20. stoljeća izgradila nova riva te prvo javno kupalište. Tada je na otoku bilo više od 1800 stanovnika, koji su se osim poljoprivredom, uglavnom bavili pomorstvom, ribarstvom te koraljarstvom. S vremenom su počela iseljavanja i danas ovdje živi oko 300 stanovnika. Sva političko-gospodarska događanja na obalnom prostoru bitno su utjecala na razvitak Zlarina koji je osobito u doba osmanlijskih osvajanja u 17. i 18. stoljeću služio kao zbjeg kopnenog stanovništva što djelomično može objasniti njegovo demografsko pulsiranje. Nekada vrijedan strateški položaj danas je beznačajan, a razvoj grada Šibenika vrlo različito utječe na razvoj otoka Zlarina, te ga u izvjesnom smislu stimulira, ali i guši, te crpi njegove demografske resurse ; rad u Šibeniku je izvorište zapošljavanja, ali preseljenje u mjesto rada uvjetuje depopulaciju otoka.

Zlarin; otok; gospodarstvo; razvoj

nije evidentirano