hrvatski

Stavovi povratnih migranata o privatizaciji u Hrvatskoj

U istraživanje javnog mnijenja prema posljedicima procesa privatizacije u Hrvatskoj, kao kontrolna skupina bili su uključeni i povratni migranti. Njihova pozicija jest specifična: osim što im je zajedničko migranstko, odnosno povratničko iskustvo (bez obzira na dužinu boravka u iseljeništvu i generaciju iseljenika kojoj su pripadali) specifična je i njihova pozicija tijekom prvog desetljeća tranzicije u Hrvatskoj. Život u uvjetima tržišne privrede utjecao je na njihovo drugačije viđenje rekonstrukcije kapitalizma za razliku od većine građana Hrvatske koji to iskustvo nemaju. Osim toga, oni nisu socijalno ranjiva skupina kao ostali građani koji su iskusili sve negativne posljedice privatizacije. Glavni cilj istraživanja je bio utvrditi kako povratni migranti gledaju na privatizaciju kao glavni mehanizam rekonstrukcije tržišne privrede, razlikuju li se njihovi stavovi u odnosu na stavove ostalih građana te može li ih se i u kom smislu definirati kao skupinu sa bitno različitim sociokulturnim obilježjima od ostalih građana. Teorijsko-konceptulani dio se sastoji od dva analitička okvira. U prvom je prikazan sociološki pristup istraživanja povratnih migracija te neki teorijski modeli povratnih migracija. U drugom je prikazano pojmovno određenje privatizacije i sociokulturni kontekst procesa privatizacije u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja su pokazali da obje skupine ispitanika smatraju kako su krajnji učinci privatizacije u Hrvatskoj isključivo negativni i da očekivani ciljevi (premda različiti za svaku od njih) nisu ostvareni, pa se može zaključiti da je po mišljenju javnosti krajnji učinak privatizacije u Hrvatskoj stvaranje poslovnih carstava nekolicine tajkuna na štetu zaposlenika i ostalih građana koji padaju u sve veće siromaštvo, pri čemu je HDZ imao najviše koristi. Modernizacija društva, tržišna privreda i povećanje efikasnosti poduzeća, kao glavni ciljevi koje je privatno vlasništvo trebalo osigurati, nisu nimalo ostvareni Međutim, analiza varijance je pokazala da postoje statistički značajne razlike među skupinama koje se očituju u intenzitetu tog nezadovoljstva kao i u preferenciji poželjnih ciljeva privatizacije. Primjerice, 68 % građana drži da su rezultati privatizacije nezadovoljavajući (od kojih čak 2/3 drži da su sasvim nezadovoljavajući), dok je taj udio kod povratnika 45% (od kojih nešto manje od polovice drži da su sasvim nezadovoljavajući). Povratnici, iako također prepoznaju negativne posljedice, ne misle da nije bilo i pozitivnih učinaka privatizacije. Već sama činjenica da je privatno vlasništvo dobilo legitimitet nakon 45 godina ideološke zabrane, smatraju uspjehom. Međutim, kako oni ne osjećaju u toj mjeri socijalne posljedice privatizacije, razumljiv je manji intenzitet kritičnosti. Njih ne smeta toliko tajkunizacija već nepošten način na koji se provodila. Stoga je na kraju prihvaćena polazna hipoteza da profesionalna (radna) socijalizacija vanjskih povratnih migranata (kao element ekonomske asimilacije) u uvjetima tržišne privrede utječe na preferenciju tržišnih ciljeva kao najpoželjnijih u procesu privatizacije u Hrvatskoj.

povratne migracije; sociologija migracija; privatizacija u Hrvatskoj; stavovi o privatizaciji

nije evidentirano