hrvatski

Hrvatski novocrkvenoslavenski jezik u XIX. stoljeću (Početak jezične obnove na primjeru domisalskih izdanja Dragutina Antuna Parčića)

U radu se razmatraju društveno-političke i crkvene prilike (stasanje hrvatske Cyrillomethodiane kao znanosti i kao pokreta, istočnoslavenizacija liturgijskih knjiga u 17. i 18. stoljeću i obnova liturgijskih knjiga, osnivanje odbora za uređivanje liturgijskih knjiga 1867., enciklika Grande munus, Konkordat između Svete Stolice i Kneževine Crne Gore 1886. itd.) koje su, u okviru ćirilometodskih nastojanja 19. stoljeća, dovele do objelodanjivanja temeljne jezično i pismovno obnovljene staroslavenske liturgijske knjige – misala Dragutina Antuna Parčića Rimьski Misalь slavenьskimь ezikomь presv. G. N. Urbana Papi VIII poveleniemь izdanь • Missale Romanum slavonico idiomate ex decreto sacrosancti Concilii Tridentini (Rim: Congregatio de Propaganda Fide, 1893.). S obzirom na dosad jasno istaknute i u literaturi utvrđene značajke o jezičnoj politici i primijenjenoj jezičnoj praksi u obnovi liturgijskih knjiga i glagoljaške tradicije u 19. stoljeću, cilj je rada ustvrditi obujam i kvalitetu doprinosa D. A. Parčića u njezinu oblikovanju i provedbi. Istaknuti se cilj najprije ima postići analizom jezika izdanja Ivana Berčića (koja funkcioniraju kao prva poluga obnove istočnoslaveniziranih liturgijskih izdanja) u priređivanju kojih je sudjelovao i Parčić (Chrestomathia linguae veteroslovenicae charactere glagolitici, Prag 1859. ; Ulomci sv. Pisma, Prag 1865. − 1971.) te Parčićevih prvih samostalnih izdanja do Misala 1893 (npr. Mrtvačka misa s koralnim napjevom 1860., Čin i Pravilo misi ošće že i molitvi prežde i po mise iz Rimskog misala 1881. i dr). Želi se ispitati u kojoj mjeri unutrašnja analiza jezika (odabrani problemi fonološke i morfološke razine) prvih Berčićevih i Parčićevih izdanja pokazuje jezičnu „obnovljenost“ primjenom poredbene metodologije utvrđivanja staroslavenskih, istočnoslavenskih i hrvatskostaroslavenskih jezičnih elemenata.

Cyrillomethodiana; istočnoslavenizacija liturgijskih knjiga u 17. i 18. stoljeću; Dragutin Antun Parčić

nije evidentirano