hrvatski

Selektivnost različitih vrsta parangala u svijetskim morima i Jadranu

U svjetskom ribolovu, parangal je visoko pozicioniran među gospodarskim ribolovnim alatima. Kasnih pedesetih godina prošlog stoljeća, u ribolovnim područjima Pacifika, Sjevernog Atlantika i Južnog oceana, širi se ribolov pridnenim i pelagijalnim parangalima za lov krupne ribe na otvorenom moru. Radi se o alatima s velikim brojem udica čija dužina doseže nekoliko desetaka kilometara, a kod površinskih pelagijalnih čak i do sto kilometara. Tijekom godina usavršavali su se tipovi udica, spajalica, vrtuljaka kao i strojevi za izvlačenje i polaganje parangala. Kako se radi o ribolovu na „debelom moru“ konstruirani su i brodovi za ovu vrstu ribolova. Porast ulova zabilježen je na svim ribolovnim područjima sve do 1970. godine kada nastupa stagnacija godišnjeg ulova, da bi nakon 1990. godine bio zabilježen kontinuirani pad ulova. Osim povećanja ribolovnog napora dodatni problem ribarenja velikim parangalima stvara visoki postotak prilova pri čemu do izražaja dolazi niska stopa selektivnosti ovog ribolovnog alata. U Mediteranu ribolov parangalima za lov različitih vrsta tuna, sabljarke i igluna, sporadično je prisutan zadnjih desetak godina u vodama Cipra, Malte i Španjolske. Ostale mediteranske zemlje koriste parangal u priobalju kao najkonzervativniji tradicijski ribolovni alat. U Hrvatskoj u oligotrofnom moru, ovaj način ribolova nema gospodarsku vrijednost i sezonskog je i rekreativnog karaktera.

parangal; porast ulova; ribolovni napor; Mediteran; tradicijski alat

nije evidentirano