hrvatski

Analiza stabilnosti uroda i kakvoće zrna u oplemenjivanju soje

Cilj ovih istraživanja bio je procijeniti vrijednost novih linija soje (Glycine max (L.) Merrill) u usporedbi sa standardnim kultivarima analizom visine i stabilnosti uroda i kakvoće zrna(sadržaj bjelančevina i ulja) te adaptabilnosti. Pokusi su provedeni na pokusnom polju Poljoprivrednog instituta Osijek u razdoblju od 1998. do 2000. godine, a obuhvaćali su 33 genotipa (29 linija i 4 kultivara) u okviru I. grupe zriobe. U analizi stabilnosti i adaptabilnosti korištena su tri parametra: ekovalenca (Wi), udio interakcije genotip x godina pojedinog genotipa u ukupnoj interakciji genotip x godina (S2GxY) i koeficijent regresije (bi). Dobiveni rezultati ukazali su na značajne razlike u visini i stabilnosti uroda i kakvoće zrna te razini adaptabilnosti genotipova. Između 33 ispitivana genotipa, po urodu zrna bilo je stabilno 14, sadržaju bjelančevina 11, a po sadržaju ulja 13 genotipova. Najbolji genotipovi po visini i stabilnosti uroda zrna, sadržaja bjelančevina i sadržaja ulja u zrnu te adaptabilnosti su:L-108, L-106, L-107 te cv. Tisa.

soja (Glycine max (L.) Merrill); urod zrna; kakvoća zrna; stabilnost; adaptabilnost

nije evidentirano