hrvatski

Trebaju li nam sustavan odgoj i obrazovanje za aktivno slušanje?

Namjera rada jest ukazati na mogućnosti razvijanja vještine aktivnog slušanja u sklopu nastave. Polazi se od važnosti socijalnih kompetencija, posebice komunikacijskih vještina za ostvarivanje uspješnog odgoja i poticajne kulture škole. Nacionalni okvirni kurikulum prepoznaje slušanje kao receptivnu komunikacijsku vještinu. Slušanje ostaje pasivno ukoliko izostane kognitivna komponenta. Aktivno slušanje predstavlja svjesnu misaonu aktivnost koja za cilj ima razumijevanje sugovornika. Razumijevanje u sklopu aktivnog slušanja ne podrazumijeva samo razumijevanje sadržaja već obuhvaća i razumijevanje osjećaja te potreba koje se nalaze u podlozi verbalno izrečenog sadržaja. Rad iznosi brojne dobrobiti aktivnog slušanja za sve sudionike odgojno- obrazovnog procesa, ali i upozorava na prepreke aktivnom slušanju koje postoje u školi. Nadalje, temeljem relevantnih istraživanja nastoji se dokazati da je aktivno slušanje potrebno i moguće poučavati i učiti. Predlaže se pristup razvoju aktivnog slušanja učenika osnovnoškolske dobi koji je manje institucionaliziran (sustavan) od pristupa primjerenog (budućim) učiteljima.

aktivno slušanje; komunikacijske vještine; kurikulum; nastava; socijalne kompetencije

nije evidentirano