engleski

Pathophysiology of Obesity in Dogs and Cats

U posljednjih dvadesetak godina problem pretilosti pasa i mačaka sve je veći, a prouzroči ga najvećim dijelom promjena načina života i promjena načina prehrane. U razvijenom svijetu procjenjuje se da je 30% mesojeda pretilo. kod pasa su pretilosti sklonije neke pasmine, dok su kod mačaka pretilosti najsklonije domaće mačke, križanci bez pasminske pripadnosti. Učestala pretilost kod mačaka posljedica je činjenica da je kod ove vrste u evolucijski kratkom razdoblju došlo do potpune promjene načina života s lovačkog na sesilni, a većini pretilih životinja vlasnici omogućuju stalni pristup hrani. iako pretilost u mesojeda ne dovodi do pojave specifičnih simptoma koji čine metabolički sindrom, kao što je slučaj u ljudi i konja, pretilost je i u mesojeda povezana s nizom poremećaja. Ti su poremećaji posljedica endokrinološkog disbalansa koji nastaje zbog izlučivanja dipokina koji u mačaka, posebice kastriranih mužjaka mogu izazvati inzulinski rezistenciju i dijabetes tip 2, osobito zato jer su mačke kao isključivi mesojedi i prirodno slabije osjetljive na inzulin. U pretilih pasa povišena je razina leptina, koji regulira funkciju imunosnog i reproduktivnog sustava i modulira inzulinsku osjetljivost i rezistina, koji dovodi do povećanog stvaranja proupalnih citokina koji potiču inzulinsku rezistenciju. Nadalje, kod pretilih životinja snižena je razina adiponektina, koji povećava inzulinsku osjetljivost i ima protuupalne učinke. Prekomjerno nakupljeno masno tkivo izlučuje niz citokina koji imaju proupalni učinak i dovode do kroničnih upalnih procesa u organizmu ; TNFalfa, Il-1 i Il-6, te kao posljedica toga i C-reaktivnog proteina koji je važan biljeg upale u pasa i mačaka. U pretilih životinja povišena je i razina inzulinu sličnog čimbenika rasta-1 (IGF-1). Nastali endokrinološki disbalans dovodi do smanjene osjetljivosti na inzulin u mišićnim, masnim i jetrenim stanicama i dovodi do poremećaja intermedijarnog metabolizma. Posljedica inzulinske rezistencije je hiperglikemija s hiperinzulinemijom koje mogu prijeći u dijabetes tip 2, a nakon iscrpljivanja beta stanica Langerhansovih otočića u dijabetes tip 1. I sam mehanički utjecaj velike količine masnog tkiva predisponira mesojede poremećajima lokomotornog sustava, kolapsu traheje kod brahiocefaličnih pasmina, kardiovaskularnim poremećajima, otežanom porodu, dermatološkim poremećajima, a veća je učestalost bolesti mokraćnog sustava, uključujući mokraćne kamence, inkontinenciju i karcinom mokraćnog mjehura. Nažalost, vlasnici često ne prepoznaju pretilost kao bolesno stanje, osobito ako životinja nema kliničkih znakova. Međutim, kvaliteta života i životni vijek im je skraćen. Pretilost se mesojeda liječi i prevenira restriktivnom prehranom i povećanjem tjelesne aktivnosti.

obesity; dogs; cats; pathophysiology; adipokines

nije evidentirano