hrvatski

Zidni oslik svetišta župne crkve sv. Antuna Pustinjaka u Slavetiću: prilog poznavanju opusa slikara Antuna Archera

Povodom proslave 350 godina od osnutka župe u Slavetiću, 2011. godine, dovršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na zidnome osliku u svetištu župne crkve sv. Antuna Pustinjaka. Pritom su sa zidova skinuti svi naknadni slikani slojevi te je danas prezentiran iluzionistički oslik koji uključuje i iluzionirani retabl glavnoga oltara. On je jednostavne arhitektonske sheme, s parom stupova koji vizualno rube tabernakul oltar postavljen na prizidanu menzu, a njegovu visoku atiku u cijelosti ispunjava iluzionirana slika s prikazom sv. Antuna Pustinjaka. Naslikani retabl čini izrazito skladnu cjelinu s drvenim tabernakul oltarom, za koji iz arhivskih izvora saznajemo da je nastao 1791. godine. Stoga možemo pretpostaviti da je naslikani retabl, to jest i cjelokupni zidni oslik svetišta u koji je ovakva oltarna kompozicija uklopljena, nastao oko 1791. godine, a zasigurno unutar zadnjega desetljeća 18. stoljeća. Iluzionistički oslik prekriva sve zidne plohe svetišta te optički mijenja njegovu stvarnu arhitekturu tako što prostor proširuje, povisuje i prošupljuje. Naime, na bočnim zidovima svetišta naslikana je arhitektonska struktura od kaneliranih polustupaca, zidova i gređa na koju se oslanja niska slikana arhitektura svodne zone, široko rastvorene prema nebeskom pejsažu s prikazom sv. Antuna Padovanskoga i Presvetoga Trojstva. Stilske karakteristike ovoga oslika, a posebice obilježja slikane arhitekture i fizionomije prikazanih likova, ukazuju da je njegov autor slikar Antun Archer, s mogućnošću upliva slikara suradnika ili radionice. Naime, oslik je u pojedinim segmentima izrazito blizak zidnim oslicima u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu (svetište crkve i kapela sv. Križa) i župnoj crkvi sv. Nikole u Hraščini, datacijom bliskima slavetićkome osliku te dijelom pripisanima upravo Archeru. O njemu nam je poznato da je prisutan u Zagrebu najkasnije od osmoga desetljeća 18. stoljeća pa sve do smrti (prije 1808.), a možemo pretpostaviti da je usko surađivao sa štajerskim slikarom Antonom Jožefom Lerchingerom na pojedinim zidnim oslicima u crkvama na području sjeverozapadne Hrvatske. Naručitelj slavetićkoga zidnoga oslika najvjerojatnije je obitelj Oršić, koja je podigla župnu crkvu (prvotno kapelu) na svojem imanju, a koja je i glavni patron župe i u vrijeme nastanka oslika. Ova je obitelj odabrala slikani medij i za izvedbu retabala oltara u svojim dvorskim kapelama u Gornjoj Bistri i Gornjoj Stubici, a čiji se oslici pripisuju upravo Lerchingeru, to jest njegovoj radionici. U ovoj podudarnosti možda se upravo nalazi poticaj obitelji i za narudžbu slikanoga oltara u slavetićkoj crkvi te i upošljavanje Archera, kao Lerchingerova suradnika. Oslik u slavetićkoj župnoj crkvi je vremenom bio višestruko preslikan, prvotno novom slikanom arhitektonskom strukturom (1929.), a zatim i jednobojnim naličima. Preslik iz 1929. godine izveden je za velike obnove unutrašnjosti crkve, kada je slikaru i restauratoru Zvonimiru Wyroubalu isplaćena svota za više radova, među kojima i za izvedbu pet fresko slika. Danas prezentirani izvorni zidni oslik i cjelokupna specifična oltarna organizacija u svetištu slavetićke crkve stoje na kraju svojevrsne vremenske lente pojave srodno oslikanih crkava unutar hrvatske likovne baštine 18. stoljeća, a koju promatramo kao jednu od grana široko rasprostranjene umjetničke mode suvremene i na širem srednjoeuropskom području.

župna crkva sv. Antuna Pustinjaka; Slavetić; zidno sikarstvo; iluzionirani retabl; Antun Archer; 18. stoljeće

nije evidentirano