hrvatski

Srednjovjekovno i novovjekovno staklo (12.-19. st.) s arheoloških istraživanja na dubrovačkom području

Dubrovačka Republika bila je jedna od važnijih trgovačko-pomorskih sila na Jadranu i Mediteranu u kasnom srednjem vijeku i ranom novom vijeku, u vrijeme njezinog zlatnog doba (15.-16. st.). Važnu ulogu imala je i trgovina s balkanskim zaleđem s kojim je uvelike trgovala za vlastite potrebe ali i kao posrednik prekomorskim zemljama. U Gradu je bilo raznih obrta: metalurgija, suknarstvo, staklarstvo, kožarstvo, drvodijelstvo, zlatarstvo, slikarstvo. U Dubrovniku je postojala duga tradicija korištenja staklenih predmeta. Od 14. do 16. st., uz prekide, postojala je i domaća produkcija. Eksport staklene robe obuhvaćao je domaće produkte ali i venecijanske proizvode. Srednjovjekovno i novovjekovno staklo s dubrovačkog područja do sada nije ozbiljnije obrađivano preko arheoloških nalaza, nego uglavnom opsežno preko arhivskih podataka koji su ovdje primjenjeni na arheološkom materijalu. Korišteni su i ostali objavljeni radovi koji su olakšali tipološku analizu jer su dubrovački uzorci dosta fragmentirani budući da potječu iz nasipnih slojeva nastalih nakon potresa koji su u Dubrovniku i regiji bili učestali. Tipološko-stilskoj interpretaciji pomažu i umjetnička djela koja su svjedoci vremena i konteksta upotrebe staklenih predmeta. Obrađeni nalazi potječu iz istraživanja lokaliteta u jezgri Dubrovnika i na dubrovačkom području. U najvećem broju su nađene posude različitih formi i ukrasa, dok su prozorsko staklo, medaljoni i perle manje zastupljeni. Veći je broj fragmenata kojima nije moguće sasvim pouzdano utvrditi tipološke karakteristike ni porijeklo. Posude su korištene kao ambalaža, pri svakodnevnom jelu i piću, pri bogoslužju, u medicinske i alkemijske svrhe, te kao uredski pribor. Prozorska stakla svjedoče o zastakljivanju sakralnih i svjetovnih građevina u Dubrovniku i na dubrovačkom području. Nalazi su različitog porijekla: mali je broj ulomaka iz bizantskih središta i radionica u islamskim zemljama, dok su najbrojniji nalazi u venecijanskom stilu, koji su mogli nastati i u dubrovačkim radionicama. Također ima stakla iz srednjotalijanskih radioničkih središta. Skupina kasnosrednjovjekovnog stakla potječe iz njemačkih radionica u balkanskom zaleđu. Novovjekovni stakleni nalazi su zapadnoeuropski produkti češke, austrijske, nizozemske i engleske produkcije. Najviše su zastupljene čaše, a osobito čaše na nozi koje su raznovrsnih formi. Pehari, tazze, zdjelice i zdjele na nozi nađene su u manjem broju. Boce su zastupljene raznolikom primjerima, a uglavnom su cilindrične, ovalne, globularne ili pravokutne forme. Vrčevi su nađeni u malom broju i vrlo su fragmentarno sačuvani, kao tanjuri i vaze, dok su ulomci svjetiljki nešto brojniji. Prozorska stakla su zastupljena kružnim i poligonalnim oblicima. Perle su različitih oblika i boja, uglavnom su pripadale krunicama a neke su mogle imati i dekorativnu funkciju. Medaljoni spadaju u najrjeđe nalaze, dok je vrlo brojna skupina ulomaka koja nije pouzdano tipološki definirana. Kemijskom analizom su obuhvaćeni srednjovjekovni i novovjekovni fragmenti različitih funkcionalnih skupina: posude, prozori, perle. Korištene su metode Protonima induciranih emisija rentgenskog zračenja (PIXE) i Česticama inducirana emisija gama zračenja (PIGE), čime se dobio elementarni sastav uzoraka. Identificirano je nekoliko kompozicijskih skupina: natronsko staklo, staklo od pepela obalnih biljki, mješovito alkalijsko staklo od biljnog pepela i staklo od pepela kopnenih biljki (kalijevo staklo). Te grupe ukazuju na raznovrsno porijeklo stakla. Arheološkom analizom tog traznolikog materijala došlo se do spoznaja o proizvodnji, importu i eksportu stakla u Dubrovačkoj Republici, kao i tipovima posuda i prozorskog stakla, vremenu i porijeklu njihova nastanka te upotrebi i kulturi življenja.

balkansko zaleđe; dubrovačko područje; Dubrovnik; Levant; staklarstvo; Venecija; zapadnoeuropski staklarski centri

nije evidentirano