hrvatski

Pokretljivost usluga temeljena na pokretnim agentima

UMTS (Universal Mobile Telecommunications System) je naziv za treću generaciju (3G) pokretnih mreža. Osnovne novosti koje UMTS donosi u odnosu na mreže druge generacije su povećan prijenosni pojas (do 2Mbit/s) i mogućnost integracije s Internet tehnologijama. Kombinacija ova dva faktora omogućit će razvoj naprednih višemedijskih usluga. Razvoj složenih usluga i integracija s Internetom uvjetovat će potrebu za razvojem personalizacijskih mogućnosti, što će dovesti do pojave osobnih korisničkih profila kao vrlo bitnog elementa komunikacijskog okruženja. UMTS je zamišljen u skladu s UPT (Universal Personal Telecommunications) konceptom, čija je osnovna ideja postavljanje korisnika u središte arhitekture komunikacijskog okruženja. Ako se korisnik promatra kao referentna točka, tada je nužno omogućiti mu korištenje osobnih postavki i osobnog skupa usluga kada se kreće kroz različite mreže i kada koristi različite terminale. Bit je u tome da se korisniku omogući pristup osobnom komunikacijskom okruženju bez obzira na tehnologiju koju koristi za pristup ili lokaciju odakle pristupa. To se naziva osobna pokretljivost, i ne treba je miješati s pokretljivošću terminala poznatom iz mreža druge generacije. Potreba za sveprisutnom personalizacijom je prepoznata i u UMTS standardizacijskim tijelima, te je u tu svrhu uveden pojam virtualno domaće okruženje (Virtual Home Environment &#8211 ; VHE), kao koncept za prenosivost osobnog komunikacijskog okruženja kroz različite mreže i terminale. Ovaj rad se bavi problematikom pokretljivosti usluga, koja je identificirana kao ključni preduvjet za realizaciju VHE u UMTS-u. Cilj je definirati teorijske modele i koncepte koji će omogućiti prenosivost osobnog skupa usluga kroz različita komunikacijska okruženja, te izvesti laboratorijske implementacije koje će provjeriti primjenjivost tih modela. Posebna pozornost je poklonjena pokretnim programskim agentima, kao paradigmi za koju je procjenjeno da je prikladna za preslikavanje nekih od uvedenih koncepata u stvarnost. Slijedi opis strukture rada. U 2. poglavlju su uvedeni i objašnjeni osnovni personalizacijski koncepti u UMTS-u. Identificirane su glavne uloge u realizaciji VHE i definirani zahtjevi za svaku od njih. 3. poglavlje opisuje OSA (Open Service Access) koncept, kao temeljnu tehnološku inovaciju koja omogućuje realizaciju VHE u telekomunikacijskim mrežama. Opisana su osnovna načela OSA arhitekture, te dani neki tehnološki detalji OSA sučelja. U 4. poglavlju se, na temelju do tada uvedenih teorijskih pojmova, definiraju osnovni modeli pokretljivosti usluga. Sljedeća dva poglavlja opisuju probne implementacije nekih modela definiranih u 4.poglavlju. U 5. poglavlju je obrađen primjer terminal-centrične usluge, dok 6. poglavlje opisuje izvedbu pokretljivosti mrežno-centrične usluge temeljene na OSA konceptu. U 7. poglavlju su rezimirani postignuti rezultati, te navedeni mogući pravci daljnjih istraživanja.

pokretljivost usluga; osobna pokretljivost; pokretni agenti; virtualno domaće okruženje; personalizacija; OSA; Parlay

nije evidentirano