hrvatski

Odumiranje mediteranskih hrastova uslijed infekcije gljivom Biscogniauxia mediterranea (De Not.) Kuntze – prvi nalaz i potvrda PCR metodom

Na području UŠP Buzet, 2014. godine primjećeno je sušenje i odumiranje stabala cera (Quercus cerris L.), hrasta medunca (Quercus pubescens Willd.) i hrasta crnike (Quercus ilex L.), te su na stablima uočeni simptomi pucanja kore na granama i deblu, otpadanje kore i sušenje vrhova krošnje, a u nastalim pukotinama pojavile su se crne peritecijske strome. Uzorci su sakupljeni na području UŠP Buzet (Rovinj, Pula), ali i na otoku Cresu. Laboratorijskom analizom pretpostavilo se da je riječ o infekciji gljivom Biscogniauxia mediterranea (De Not.) Kuntze s obzirom na izgled stroma, ali i također prema obliku i dimenzijama askusa i askospora. Dodatna potvrda da se radi o navedenoj gljivi je odrađena determinacija i sekvenciranje ITS regija genoma PCR metodom. S obzirom da je ova gljiva endofit, te je stalno prisutna na kori zdravih stabala, a pojavljuje se obično tek u terminalnoj fazi odumiranja stabala, uzroke ove masovne pojave treba potražiti u prethodnim godinama (2012. – 2014.). U tom razdoblju veliki utjecaj na zdravstveno stanje samih stabala imali su biotski i abiotski čimbenici, prije svega gubar (Lymantria dispar L.) i suša, te nakon toga velika količina oborina koja je u velikoj mjeri utjecala na infekciju. Osim na rodu Quercus spp., ova gljivična bolest je zamijećena i na javorima (Acer spp.), pitomom kestenu (Castanea sativa Mill.), običnoj bukvi (Fagus sylvatica L.), hibridnoj platani (Platanus acerifolia Willd.), a u Italiji je zamijećena i na običnom jasenu (Fraxinus excelsior L.). Uz pojavu sve češćih klimatskih promjena postoji mogućnost širenja ovog endofita prema sjeveru, a ujedno ovo je i prvi zabilježeni nalaz ove gljivične bolesti na području Hrvatske.

Biscogniauxia ; endofit ; sušenje ; PCR

nije evidentirano