hrvatski

Parabola kao književnominimalistički žanr

Polazeći od uočavanja zaokupljenosti parabolama u raznovrsnom značenjskom opsegu tog pojma te na različitim disciplinarnim područjima, u ovom se radu postavlja pitanje može li se tim brojnim razmatranjima doprinijeti pokušajem da se parabolu odredi i promotri kao minimalistički književni oblik, te koliko je takav pokušaj opravdan. Na tragu tih pitanja u prvom se dijelu rada parabola nastoji odrediti s obzirom na sadržajni minimum te srodne žanrove, da bi se potom sljedeći dijelovi rada bavili njezinom u drugim studijama dominantno isticanom referencijalnom i performativnom dimenzijom. Pokušaji da se na pitanja odgovori oslanjaju se pritom na izbor iz dosadašnje (pretežno bibličarske) literature o parabolama, ali i na pojedine hermeneutičke i književnoteorijske studije (npr. Ricoeurove ili Hillis Millerove), osobito one koje se bave problemom književnog minimalizma (npr. Užarevićeva ili Jollesova). Rad ne nudi konačne odgovore na sva postavljena pitanja, no ukazuje na mogućnost određivanja parabole kao minimalističkog književnog oblika, potencijalnu plodnost takvog pristupa te intrigantnu povezanost književno-umjetničke i religijsko-poučne dimenzije parabola.

parabola; paraboličnost; književni minimalizam; hermeneutika; André Jolles; Josip Užarević; Paul Ricoeur; Joseph Hillis Miller

nije evidentirano