hrvatski

Identitet i narativna empatija. Koncept Suzanne Keen

Tvorba identiteta, bilo pojedinačnog ili kolektivnog, odnosno kulturalnog, nacionalnog, arealnog, političkog, rodnog, rasnog, klasnog, seksualnog... danas se uglavnom promatra kao neza- vršiv proces postajanja ; identitet se uspostavlja s obzirom na jednakosti ili različitosti od drugih kojima smo okruženi i u stalnoj je mijeni. Kategorija identiteta motri se stoga kao promjenjiva, lišena svojevrsne čvrste jezgre, specifična za pojedino vrijeme i mjesto te nestabilna u smislu da je oblikovanje nepromjenjivih ili potpunih identiteta zapravo nemoguće. Umjetnost, posebno književnost, nerijetko se tiče identitetnih kategorija, izravno prikazuje razvoj identiteta subjekta (pr. buildungs roman, autobiografija, biografija), ali može i neizravno utjecati na oblikovanje identiteta čitatelja. Pripovijest se ispostavlja kao važno polazište u prikazu i tvorbi identiteta, s tim što jednu od ključnih uloga u tom procesu ima proces identifikacije te s njim povezana pripovjedna empatija. Prema definiciji Suzanne Keen (Empathy and the Novel, 2007), pripovjedna empatija podrazumijeva prizivanje osjećaja i zauzimanje perspektive potaknute čitanjem, gledanjem, slušanjem ili zamišljanjem situacija ili stanja u pripovijestima predstavljenih drugih (likova). Iako se pripovjedna empatija može istraživati i s obzirom na poziciju autora, ovo izlaganje ticat će se prvenstveno različitih tehnika i učinaka pripovjedne empatije na recipijenta.

identitet; subjekt; identifikacija; narativna empatija; pripovijest

nije evidentirano