hrvatski

Iso Kršnjavi i slikar Marko Rašica

Slikar Marko Rašica školovan je na bečkoj akademiji 1903.-1907., a nakon retrospektivne izložbe priređene u Zagrebu 1917. razvojačen je i zaposlen na mjestu profesora na Obrtnoj školi. Od tada možemo pratiti korespondenciju između slikara i Kršnjavog, koja otkriva poštovanje slikara prema velikom utemeljitelju, ali i Kršnjavijevo visoko vrednovanje Rašičinih djela. U trećem desetljeću, posljednjem razdoblju Kršnjavijeva života i apogeju Rašičina rada Rašica izvodi niz sakralnih monumentalnih kompozicija u nedavno obnovljenim crkvama. Kršnjavi je u to vrijeme nekoliko puta ponovo uzeo kritičarsko pero te svojim člancima afirmira nova Rašičina sakralna djela - Sv. Antun propovijeda ribama, kompoziciju izvedenu za franjevačku crkvu u Zagrebu, kojoj i sam izvodi jedno djelo, premda se u mladosti odrekao slikarstva, zatim piše o anđelima u kupoli Sv. Marije na Dolcu, afirmira Posljednju večeru iz župne crkve u Krašiću, te Rašičine restauratorske radove u Vrboskoj na Hvaru. Godine 1923. piše veliki biografski članak povodom Rašičine obljetnice, dvadeset godina umjetničkog rada i četrdesetog rođendana ističući slikareve visoke umjetničke dosege te međunarodne uspjehe. Sačuvana korespondencija ilustrira nam prijateljsku bliskost stvaratelja i utemeljitelja, te Kršnjavijevu vitalnost i energičnost uočljivu i u posljednjim godinama života. Također naglašava njegovu trajnu predanost utemeljiteljskim idejama, manifestiranim brigom za Obrtnu školu, interesom za aktivnosti aktualnih slikara, a uočljiv je i još uvijek vrlo snažan utjecaj u čitavoj Hrvatskoj, gdje je njegova riječ i tada otvarala brojna vrata.

slikar Marko Rašica; sakralne narudžbe; dvadesete godine 20. st.; likovne kritike Ise Kršnjavoga; Obrtna škola

nije evidentirano