hrvatski

Ivana Kukuljević u Dalmaciji 1854. i 1856. godine: spomenici srednjovjekovlja kao uporište hrvatskog nacionalnog identiteta

U članku autorica analizira i interpretira sliku kulturno-povijesnog nasljeđa Dalmacije koju je Ivan Kukuljević Sakcinski (1816. – 1889.) izgradio tijekom svoja dva posjeta toj regiji sredinom šestog desetljeća 19. stoljeća (1854. i 1856. godine). Osnovna teza autorice jest da ta slika predstavlja značajnu promjenu u dotadašnjem historiografskom i antikvarnom interesu za dalmatinsku prošlost i njezine spomenike: Kukuljevićevo tendenciozno protežiranje srednjovjekovlja kao povijesne baštine od nacionalnog prioriteta suprotstavlja se zadugo dominantnoj predodžbi kulturno-povijesnog identiteta Dalmacije utemeljenom na kultu antičkoga naslijeđa. Kukuljevićev pokušaj preimenovanja dalmatinskog povijesnog pejzaža u srednjovjekovnu kolijevku hrvatske prošlosti autorica postavlja u povijesni kontekst hrvatskih zemalja u postožujsko doba, naglašavajući težnju za uključivanjem Dalmacije u proces hrvatske nacionalne integracije kao ključnu ideološku motivaciju. Analizom Kukuljevićeva diskursa ilustrira se novoprobuđeni interes za graditeljsko naslijeđe hrvatskog srednjovjekovlja, ukazuje se na idejne pomake u vrednovanju spomeničke baštine te upozorava na očekivane tj. karakteristične metodološke pogreške. Postavljajući Kukuljevićev pristup kulturno-povijesnom identitetu spomenika u adekvatan epistemološki i povijesni kontekst, autorica utvrđuje važnost njegova doprinosa razvoju historiografskog i povijesno-umjetničkog interesa za kulturno-povijesnu baštinu Dalmacije.

Ivan Kukuljević Sakcinski; Dalmacija; srednjovjekovna kulturna baština; kult antike; nacionalni idenitet; kultuna povijest

nije evidentirano