hrvatski

Implementacija "novih" funkcija u antičku i srednjovjekovnu mrežu stonskog agera i solane

Teritorij Stona, smješten na prevlaci koja spaja poluotok Pelješac s kopnom, pokazatelj je dugotrajnog kontinuiteta razvoja funkcija jednog područja. Objedinjuje ostatke prapovijesnih gradina, solanu gdje početke eksploatacije soli vežemo za prapovijesna vremena, rimsku limitaciju polja i utvrđene srednjovjekovne jezgre Velikog i Malog Stona. Uočene mijene napretka i stagnacije ukazuju na oblik razvoja koji smo nazvali terminom francuskog povjesničara Fernanda Braudela „dugim trajanjem“. Kontinuitet sporih razvojnih procesa u tom je shvaćanju Braudelova termina jedinstveno i prepoznatljivo obilježje koje i samo čini dio postojećeg, a ne imaginarnog oblika nematerijalne kulturne baštine. Vidljivi ostaci prapovijesnih i povijesnih građevina i graditeljskih sklopova, procesi kontinuiteta eksploatacije soli i agrara i njihovo sadašnje stanje zaštite, polazišta su za odabir kriterija novog razvoja u skladu s mogućnostima revitalizacije koja ne narušava obilježja specifičnog „stagnacijskog“ održavanja grada i njegovih funkcija koje također prepoznajemo kao obilježje. U kontekstu navedenog i na temelju analize povijesnih čimbenika te s osvrtom na postojeće konzervatorske smjernice izvedeni su čimbenici identiteta, utvrđen temeljni kriterij – očuvanje triju funkcija mjesta (stanovanje, agrar, eksploatacija soli), te u konačnici iznesen mogući prijedlog poboljšanja nasljeđa.

Ston ; Stonsko polje ; solana ; ager Narone

nije evidentirano