hrvatski

Zlatna vuga – naslov povijesnoga romana i njegov provodni motiv

Pristup romanu Zlatna vuga u ovom se radu temelji na raščlambi nosivih mjesta povezanih simboličnim provodnim motivom zlatne vuge, koji se na početku javlja kao biblijska aluzija na razgovor sv. Franje s pticama, potom kao simbol pokladne maske, a kasnije se povezuje s kontemplativnom osobnošću likova. Na završetku se vuga javlja u predaji o doseljenju Hrvata. Predaja o Vuginim kćerima potvrđuje stoljetno trajanje hrvatskoga naroda i povezuje se s predajom o obiteljskim korijenima književnice Stahuljak. Provodnim se motivom uspostavlja dijalog s književnim naslijeđem u kojemu je tema zrinsko-frankopanske urote jedno od čestih nadahnuća. Rad uspoređuje stvaralački postupak Višnje Stahuljak u Zlatnoj vugi i Eugena Kumičića u Uroti zrinjsko-frankopanskoj, a glavna je razlika očita već iz naslova dvaju romana. Simboličnim naslovom Višnja Stahuljak povezala je povijesno i biografsko. Kumičićev naslov ističe temu kojoj je pisac prišao pozivajući se na povijesnu istinu sačuvanu u izvorima, a privatni trenuci utkani u roman događaju se „jakim“, povijesnim likovima, dok su obični ljudi uvijek u njihovoj službi. Izokretanje odnosa povijesnog i privatnog u romanu Višnje Stahuljak sukladno je postmodernoj težnji decentriranja središta i dovođenja rubnih kategorija u središte interesa. U vremenu koje ne vjeruje povijesnoj vjerodostojnosti izvora jednako pravo na literarni život imaju i povijesne i anonimne osobe. Ipak, ovaj roman još uvijek njeguje i nešto tradicionalno, funkciju pamćenja prošlosti, tj. priče o obiteljskim korijenima. Međutim, izvedba je postmoderna jer je položaj fikcionalnoga i činjeničnoga izjednačen.

simbolika provodnoga motiva; zrinsko-frankopanska urota; novi povijesni roman; Višnja Stahuljak

nije evidentirano