hrvatski

Obiteljska kronika o prerastanju kulturnih i povijesnih granica

Roman Nebo na Zemlji Jasminke Domaš obiteljska je kronika kojoj su glavne nositeljice žene iz triju naraštaja zagrebačke židovske obitelji. Struktura romana je dvoslojna: na prvi pogled sasvim obična životna priča iz prvoga sloja asocijativnim se vezama učestalo prekida pričom o ljubavnoj prošlosti bake Haje, fotografkinje koju je posao odveo u Indiju, zatim pričom o ratnom djetinjstvu i odrastanju majke Ade te razmišljanjima njezine kćeri, djevojke Lior, koja se suočava sa životnim izborom (odabirom studija). Preplitanje svakodnevnice sa sjećanjima iz prošlosti ili s razmišljanjima o budućnosti uspostavlja se asocijativnom vrijednošću pojedinih motiva (uporabnih predmeta, hrane, društvenih i vjerskih običaja židovske i indijske kulture) te dnevnih situacija koje podsjećaju na neki od posebnih događaja iz prošlosti likova. Valja istaknuti duhovni odnos prema tragičnoj židovskoj sudbini tijekom Drugoga svjetskoga rata i seobama na koje je obitelj bila prisiljena. Ženski likovi romana i otac Hagaj prihvaćaju svoje postojanje kao nerazdruživ splet vlastitoga, pojedinačnoga života sa sudbinom Božjega, Izabranoga naroda, što je vidljivo u povezivanju vlastitih životnih situacija sa situacijama iz starozavjetnih priča. U duboku poštovanju prema daru života njihov odnos prema gubicima svoje obitelji i naroda nadilazi tragiku oslanjajući se na duhovni sustav židovske vjere i kabale, mističnoga učenja o Bogu i svijetu. Stoga obiteljska kronika nije postala pravom povijesnom kronikom, nego je prerasla u jedinstveno iskustvo svijeta i života kao dimenzije u kojoj supostoje sve vremenske kategorije, a ljubavlju se nadilaze sve kulturne granice.

obiteljska kronika; povijest kao analeptički umetak; asocijativno pripovijedanje; vjerski običaji; transcendentalni svjetonazor; starozavjetni intertekst

nije evidentirano