hrvatski

Uloga Nazorovih epskih likova u tvorbi mita nacije

Rad razmatra Nazorovu stvaralačku primjenu mita pozivajući se na semiološki pristup Rolanda Barthesa. Odabrani su epski likovi (Veli Jože i Medvjed Brundo), koji su u Nazora nacionalni vođe i služili su mu u tvorbi mita nacije. Mitom nacije ovjerava se bît nacije (pravo na vlastitu zemlju i slobodu, priznavanje i osvještavanje nacionalne snage i moći). Zbog odsutnosti vremenske dimenzije u mitu (kružan je i nema povijest!) on je mogao piscu poslužiti kao jamstvo povratka zlatnoga doba nezavisnosti hrvatskoga naroda. Da bi stvorio diskurz s mitološkim motivima i porukama, Nazor je dehistorizaciju ostvario arhaizacijom književne vrste (pripovijetke) i odabirom epa kao najstarije književne vrste. U prikazu razvojnih faza lika primjenjuje se pristup Northropa Fryea, koji se odnosi na likove visokomimetskog modusa. Ti su likovi nadmoćni svojoj ljudskoj zajednici, ali ne i prirodnoj okolini, ističu se junaštvom i moći izražavanja, ali imaju slabosti, pa njihovo ponašanje podliježe društvenoj kritici. Stoga je riječ o tragičnim likovima. Simbolizirajući narodnu snagu, ali i unutarnje slabosti, Nazorovi epski likovi bore se s unutarnjom neravnotežom hrabrosti i mudrosti. Bez obzira na to čiji je propust veći i tko je prvi pogriješio, tragični junaci i njihov kolektiv imaju istu sudbinu. Pojedinac ne predstavlja samo sebe, nego i cjelinu, što podsjeća na mitsku nedjeljivost pojedinačnog od cjeline.

Nazor; hrvatska književnost; moderna; mit nacije; epski likovi; neoromantizam; secesija; arhaizacija

nije evidentirano