hrvatski

Kulturno značenje bugaršćice u djelima Vladimira Nazora

Rad razmatra prisutnost bugaršćice u književnom opusu Vladimira Nazora. Služeći se poetičkim modelom bugaršćice, Nazor je stvorio vlastite pjesme. Objavljivao ih je u samostalnom obliku (Ban Dragonja, Galiotova pesan), ali i uklopljene u epove (Živana, Utva zlatokrila) i pripovijetke (Veli Jože, Stoimena, Halugica). Nazorova je bugaršćica povezana sa žaljenjem za “zlatnim vremenima” nacionalne slobode i blagostanja (sadržajna razina), odražava bliskost s drevnom poljodjelskom kulturom (društvena razina), prisutna je u njoj svijest o nedostatku nacionalne zrelosti (etička razina), jezična razina njeguje baštinu konzervativnoga čakavskoga narječja ili štokavskoga “govorenja na narodnu”, a na kulturnoj razini uporaba poetičkog modela bugaršćice povezuje Nazorova djela s usmenoknjiževnom hrvatskom baštinom. U kontekstu Nazorovih djela bugaršćica ima dvije kulturne dimenzije: javlja se kao metonimija hrvatskoga nacionalnog duha i povijesnih početaka ili je povezana sa slavenskim mitskim svijetom (kao kozmogonijska pjesma).

bugaršćica; Nazor; nacionalna prošlost; mitološka baština; secesijska stilizacija; neoromantizam

nije evidentirano