hrvatski

Apostolska administratura za sjevernu Slavoniju i Baranju u kontekstu crkveno-državnih odnosa

U radu se raščlanjuje crkvenoadministrativni položaj sjeverne Slavonije i južne Baranje od završetka Prvoga svjetskog rata do integracije toga područja u sastav Đakovačke ili bosanske i srijemske biskupije, što podrazumijeva analizu uloge i značenja Apostolske administrature za sjevernu Slavoniju i Baranju, kao crkvenoadministrativne jedinice koja je na tom teritoriju ustrojena 1923. Na početku se stoga daje pregled dosadašnjih istraživanja koja se tematski dotiču Apostolske administrature za sjevernu Slavoniju i Baranju, a zatim se utvrđuju teorijsko-metodološka izvorišta istraživanja. Uvodni dio nastavlja se kratkim osvrtom na ranije inicijative za rješavanje pitanja crkvene uprave nad područjem sjeverne Slavonije te analizom međunarodnih okolnosti koje su uvjetovale nastanak Apostolske administrature za sjevernu Slavoniju i Baranju, s naglaskom na Trianonski sporazum, čijim je odredbama i Baranja podijeljena između Kraljevina Mađarske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Sve se završava prikazom položaja Baranje unutar Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije, kao novonastaloga državnopravnog subjekta. Čitav rad počiva na kombiniranom sinkronijsko- dijakronijskom načelu, a središnji dio rada čine tri poglavlja, kronološki omeđena prijelomnim odlukama vezanim uz teritorijalnu organizaciju crkvene uprave na području sjeverne Slavonije i južne Baranje. Svako poglavlje čini niz tematskih potpoglavlja, od kojih jedno obuhvaća pregled političkih događanja na međunarodnom planu, koja su utjecala na crkveno-državne odnose, dok nekoliko njih ispunjava statistički prikaz podataka iz relevantnih izvora, poput biskupijskih šematizama i kanonskih vizitacija. Također, svako poglavlje sadrži i nekoliko potpoglavlja koja se tiču kronološkog prikaza crkveno-državnih odnosa na mikrorazini analizirane Apostolske administrature te onih potpoglavlja koja prikazuju neke druge specifične čimbenike iz domene crkveno-državnih odnosa, koji su značajno utjecali na njihovo usmjeravanje. Prvo poglavlje tako je omeđeno nastankom Apostolske administrature za sjevernu Slavoniju i Baranju 1923. i njezinom podjelom na Apostolsku administraturu za sjevernu Slavoniju pod upravom đakovačkoga biskupa te Apostolskom administraturom za južnu Baranju pod upravom pečuškoga biskupa 1941. U drugom poglavlju zahvaćeno je najkraće razdoblje koje se uglavnom podudara s postojanjem Nezavisne Države Hrvatske 1941. – 1945. Treće poglavlje odnosi se na najdulje razdoblje i obuhvaća period od završetka Drugoga svjetskog rata do pripojenja Apostolske administrature za sjevernu Slavoniju i Baranju Đakovačkoj biskupiji 1972., uključujući i prijelomnu 1952., kada je došlo do ponovnog sjedinjenja dviju apostolskih administratura na području Pečuške i Đakovačke biskupije u zajedničku Apostolsku administraturu za sjevernu Slavoniju i Baranju pod upravom đakovačkog biskupa. U zaključku se iznosi sinteza svih raščlambi te općih pojava do kojih se došlo obradom i analizom izvora, odnosno djelovanja svih relevantnih čimbenika koji su utjecali na položaj Apostolske administrature za sjevernu Slavoniju i Baranju u kontekstu crkveno- državnih odnosa. Također, iznose se neke paradigmatske konstante i varijable u crkveno- državnim odnosima, koje su usporedive i primjenjive u analizama sličnih crkvenoadministrativnih pitanja na teritoriju Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije, NDH i Demokratske Federativne Jugoslavije/Federativne Narodne Republike Jugoslavije/Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Apostolska administratura za sjevernu Slavoniju i Baranju; crkveno-državni odnosi; Đakovačka biskupija; Pečuška biskupija; Sveta Stolica; Jugoslavija; Nezavisna Država Hrvatska; Mađarska; Antun Akšamović; Stjepan Bäuerlein

nije evidentirano