hrvatski

Nutrigenomika – prevencija ili liječenje

Svakodnevnim unosom namirnica omogućava se apsorpcija, prijenos, metabolizam i izlučivanje prehrambenih sastojaka i bioaktivnih tvari među kojima su i različite vrste proteina. Dobro nam je poznato da proteini imaju raznolike uloge u organizmu kao enzimi, receptori, prijenosni proteini, ionski kanali i hormoni. Promjene u genima koji kodiraju odgovarajuće proteine mogu dovesti do promijenjene funkcionalnosti proteina, a time i do promjena u prehrambenom statusu. Rekli bismo da se radi o nekim suvremenim spoznajama, ali još je ajpoznatiji grčki liječnik Hipokrat (oko 460. - 377. pr.n.e.) izrekao „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana”. Stoga, ispitivanje međusobne ovisnosti gena i hrane ili nutrigenomika ima zadaću usmjerenu na spoznaje o tome kako hrana utječe na ulogu gena i kako genske varijante utječu na učinak nekog nutrijenta. Dobro nam je poznata uloga aboratorijske medicine s dijagnostičke strane kao i uloga prehrane u liječenju kod nekih monogenskih bolesti poput fenilketonurije ili intolerancije na laktozu. Ograničavanjem namirnica koje sadrže laktozu u slučaju intolerancije na laktozu ili unošenjem hrane s vrlo malim količinama fenil-alanina kod fenilketonurije odličan su primjer kao se hranom može liječiti posljedice genskih mutacija. Međutim daleko su veći izazovi u nutrigenomici ispitati i definirati interakcije gena i nutrijenata koji dovode do kompleksnih poligenskih bolesti poput pretilosti, metaboličkog sindroma, dijabetesa mellitusa, malignih i kardiovaskularnih bolesti. Još je veći izazovi točno definirati preventivni pristup, ali i način liječenja bolesti. Prehrana je uglavnom usmjerena na smanjenje rizika od poligenskih bolesti odnosno na prevenciju zdravih ili liječenje pacijenata u ranijim stadijima bolesti. Zato su vrlo važni biomarkeri koji mogu pretkazati sklonost ili oni koji mogu otkriti bolest u što ranijoj fazi, kako bi se odgovarajućim nutritivnim pristupom smanjio taj rizik. Iskustva iz kliničke prakse govore da kod različitih osoba isti pristup i iste prehrambene preporuke ne dovode do istog odgovora. Kod liječenja metaboličkog sindroma različiti genotip (tzv. FTO genske varijante fatt-mass, obesity associated gene) zajedno s utjecajima svih čimbenika okoline traži specifične dijetalne mjere ili tzv personaliziranu dijetu za kontrolu kalorija prilagođenu osobnom genotipu. Istraživanja ovog genskog polimorfizma u dječjoj populaciji, kojoj je bila dopuštena neograničena i raznolika prehrana, su pokazala da djeca s FTO-polimorfizmom u prvom intronu FTO-gena radije konzumiraju hranu s većim sadržajem kalorija nego li ona koja ga nemaju. Jedna od najznačajnijih spoznaja vezana za prevenciju karcinoma debelog crijeva vezana je uz ispitivanje gena za receptor vitamina D (VDR Fok 1 polimorfizam) i homeostazu kalcija. Ovaj polimorfizam ima utjecaja na učinak receptora prema vitaminu D tako da je genska varijanta koja generira slabiji odgovor receptora prema vitaminu D povezana s većom učestalošću kolonorektalnog karcinoma. Masti u prehrani se vrlo često povezuju s kroničnim bolestima. Opći je stav da su masti nešto „negativno“, međutim znanstvene činjenice kao i uloga masti i različitih masnih kiselina te njihovi pravilni omjeri u prehrani u dobroj mjeri opovrgavaju takav stav. Veliki broj kliničkih studij je dokazao da postoji različiti grupni i individualni odgovor na „zdravu ishranu“, stoga je personalizirana prehrana uz promjenu ostalih životnih navika značajan čimbenik u prevenciji i liječenju kroničnih bolesti.

nutrigenomika; prevencija; liječenje

nije evidentirano