hrvatski

Nacrt obnove moralne teologije u svjetlu kristocentričnog ustrojstva moralne antropologije prema nauku Drugoga vatikanskog koncila

Katolička moralna teologija nakon Drugoga vatikanskog koncila predstavila se svijetu u obnovljenoj viziji svoga poslanja i djelovanja. Iznijela je na vidjelo jasnije nego u prijašnjim vremenima svoje neiscrpno bogatstvo moralne tradicije. Snažnije je istaknula središte kršćanskog moralnog nauka, a to je osoba i spasenjsko djelo Isusa Krista. Koncilska vizija moralne teologije bitno je kristocentrički strukturirana u svom polazištu i dolazištu. Moralni nauk Crkve stavlja glavni naglasak na kristološko načelo moralno-etičkog djelovanja. Time je istaknuto kristološko obilježje antropologije. Antropologija svoje ispunjenje nalazi samo u kristologiji. Krist je novi i savršeni čovjek u kojem smo postali nova stvorenja. Ta činjenica je od presudne važnosti za ostvarenje kršćanskog poziva i života u Kristu snagom Duha Svetoga. Od Krista, Novog Adama polazi i kristološko utemeljenje moralne antropologije u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes. Obnova moralne teologije kako ju je usmjerio Koncil nalazi svoje ostvarenje u kristocentrički strukturiranoj moralnoj antropologiji, odnosno u konkretnom moralnom djelovanju koje se ostvaruje nasljedovanjem Evanđelja. Kršćanski moral ima svoje utemeljenje u osobi Isusa Krista, koji je jedini odgovor na svako moralno-etičko pitanje, kao i na pitanje svih pitanja, a to je ono: što je čovjek? Ne samo da je Krist odgovor na svako moralno-etičko pitanje, nego on je jedino mjerilo i kriterij moralno-etičkog ponašanja. On je egzemplarni čovjek i objava autentičnog čovještva, koje se može otkriti samo u svjetlu kristologije. Krist je tumačenje svakog aspekta kršćanske antropologije i antropologije općenito. On je jedina i jedincata norma čitave moralne stvarnosti. Kristov Novi zakon ljubavi je kriterij kršćanskog moralnog nauka i djelovanja. Čovjekov cjeloviti poziv zrcali se u življenju Novog zakona ljubavi u kojem se potvrđuje da je čovjek biće vjere, nade i ljubavi. Življenjem božanskih kreposti očituje se život u Kristu i Duhu, što je specifičnost kršćanskog morala. U kršćanskom moralnom djelovanju potvrđuje se temeljna istina kršćanske antropologije, a to je da je čovjek stvoren na sliku Božju i otkupljen na sliku Kristovu. U teologiji stvaranja potvrđuje se već ustrojstvo čovjeka kao nove kvalitete u redu stvaranja iz kojeg se zrcali čovjekov cjeloviti poziv na kojeg ga Bog u Kristu poziva. Katolička moralna teologija u svjetlu Koncila stoji kao putokaz za ispravno moralno djelovanje i za neprestano produbljivanje i oblikovanje kršćanske egzistencije kao novog života u Kristu.

Drugi vatikanski koncil; obnova moralne teologije; kristološka moralna antropologija u Gaudium et spes; biblijsko utemeljenje morala; istina; slika Božja; Krist – Novi Adam; Novi zakon ljubavi; kristologija utjelovljenja i vazmenog otajstva; Krist – Alfa i Omega.

nije evidentirano