hrvatski

Jedno otvoreno pitanje Petrićeve poetike

U svom mladenačkom spisu Discorso della diversità de i furori poetici (1553) Petrić, u okviru svog učenja o pjesničkom zanosu, dodjeljuje važnu ulogu nebeskim tijelima i njima pridruženim muzama. Prema Petrićevu tumačenju u spomenutom spisu dva su glavna uzroka pjesništva: 1. furore koji svoj izvor ima u muzama koje privlače i ispunjavaju stvaralačkim bijesom predodređene duše i 2. ingegno, shvaćen kao »sposobnost i brzina našeg uma da uči i pronalazi«. U Discorso della diversità de i furori poetici Cresanin zapisuje tek da »prvi potok ingegna istječe iz uzvišenih izvora«, muza, a u Lʼamorosa filosofia (o. 1577) jasno tvrdi da je Merkur darovatelj ingegna. Dok se u mladenačkom spisu iz 1553. snažno ističe uloga nebeskih tijela, odnosno muza u pjesničkom stvaranju, u zrelom djelu Della poetica (1586‒1588) Petrić, iako ne napušta svoja mladenačka gledišta o ulozi zanosa i muza u pjesničkom stvaranju, jasno pokazuje da ide u smjeru postavljanja teze o pjesništvu kao slobodnoj, individualnoj kreativnoj sposobnosti pjesnika. U La deca sacra, pretposljednjoj dekadi svoje Della poetica, Petrić razlikuje pjesnike koji stvaraju u potpunosti obuzeti božanskim zanosom od onih čije pjesničko stvaralaštvo ima svoj izvor u ingegnu. Kada u posljednjoj knjizi La deca sacra razmatra odlike svetog slobodnog pjesništva Cresanin se opet služi pojmom ingegno pomoću kojeg će objasniti da pod svetim slobodnim pjesništvom podrazumijeva ono u kojeg tumačenje božanskih stvari proizlazi upravo iz navedenog pojma koji predstavlja sposobnost uzdizanja do najviših stvari. Petrićeva kasna poetička misao otkriva da bit pjesništva treba tražiti u invenciji, u izmišljanju, povezivanju kontrarnosti kojima se ostvaruje začudno. A ta sposobnost invencije, kao i mogućnost zrenja najviših stvari te pjesničko kazivanje spoznatog leže u ingegnu. I dok se u spisu o različitim pjesničkim zanosima i dijalogu Lʼamorosa filosofia kao izvor ingegna ističu uzvišeni izvori, odnosno Merkur, ingegno u Della poetica postaje pojam kojim se Petrić služi kako bi izveo i dokazao tezu o pjesništvu kao slobodnoj, inventivnoj sposobnosti stvaranja. No u kojoj je mjeri moguće govoriti o pjesniku kao slobodnom stvaratelju kada je njegovo pjesničko djelo ovisno o nebeskom / božanskom utjecaju?

Frane Petrić; poetika; ingegno

nije evidentirano