hrvatski

Površinski potencijal različitih kristalnih ploha cerijevog(iv) oksida u vodenoj otopini elektrolita

Upotreba elektroda od monokristala metalnih oksida [1] omogućava određivanje površinskog potencijala pojedinih kristalnih ploha. Na međupovršini metalni oksid – vodena otopina elektrolita dolazi do formiranja električki nabijenih površinskih skupina i nastajanja električnog međupovršinskog sloja [2]. Svaka kristalna ploha metalnog oksida određena je svojom kristalnom strukturom, odnosno metalnim atomima okruženim s različito koordiniranim atomima kisika [3] što uzrokuje karakteristična termodinamička svojstva površinskih skupina, odnosno električna svojstva te plohe. U realnim sustavima (koloidne čestice i nanočestice) kristalne plohe od kojih je građena čestica nisu odvojene nego su električki izravno spojene kroz sam kristal. U kontaktu čestice s vodenom otopinom elektrolita uspostavlja se zajednički potencijal čija se vrijednost nalazi između vrijednosti potencijala pojedinih ploha kristala. Eksperimentalno je uočeno je da pojedine plohe mogu dominirati, odnosno više doprinijeti tom zajedničkom potencijalu [4]. Cerijev(IV) oksid dostupan je u obliku nanočestica i kao monokristali s plohama različitih kristalnih orijentacija. Izradom monokristalnih elektroda [111] i [100] cerijeva(IV) oksida ispitao se utjecaj pH vodene otopine elektrolita na površinski potencijal te dvije kristalne plohe cerijeva(IV) oksida. Direktnim spajanjem ove dvije monokristalne elektrode mjeren je i njihov zajednički potencijal u ovisnosti o pH vodene otopine elektrolita. Iz izmjerenih vrijednosti površinskih potencijala procijenjen je utjecaj pojedine plohe na uspostavljanje ravnoteže, a rezultati su uspoređeni i s površinskim svojstvima nanočestica cerijeva(IV) oksida.

površinski potencijal ; MUSIC model ; cerijev(IC) oksid ; površinsko kompleksiranje

nije evidentirano