engleski

Suvremene transportne tehnologije u funkciji uključivanja hrvatskih željeznica u europske prometne tokove

Međunarodna robna razmjena kao i sve veći zahtjevi međuna­rodnog pa i unutrašnjeg tržišta postavljaju kvalitativno nove zahtjeve pred željeznicu glede pružanja transportne usluge. Istovremeno to nalaže potrebu za preispitivanjem tehnologije željezničkog prometa zasnovane na principima klasičnog transportnog procesa. Naime i pored određenih rezultata u pravcu unapređenja transporta, transportni proces se ne obavlja u kontinuitetu već u više faza pri čemu se mijenja tovarna i transportno-manipulativna jedinica. Uvažavajući sve čimbenike koji obilježavaju kvalitetu transportne usluge u željezničkom prometu, brzina prijevoza ili točnije brzina dostave robe, pojavljuje se kao jedinstven pokazatelj nivoa transportnog procesa. S tim u svezi, opravdano se nameće pitanje: Kako povećati komercijalnu brzinu vlakova a vrijeme zadržavanja kola u tehničkim i kolodvorima utovara-isto­vara svesti na minimum? Iako je pitanje složeno te kao takvo iziskuje permanentno istraživanje, može se istaći: - pri sadašnjoj klasičnoj tehnologiji prijevoza željeznicom rješenja treba tražiti u preispitivanju i usavršavanju tehnoloških procesa rada u svim kolodvorima na željezničkoj mreži ; - u kontekstu primjene STT rješenja treba tražiti u uspostavljanju suradnje željezničkog i ostalih prometnih sustava što između ostaloga pretpostavlja koncentraciju robnog rada, visok stupanj mehaniziranosti i automatizacije operacija utovara­-istovara te izmjenjenu organizaciju prometa vlakova i sl. Naročito treba istraživati realne mogućnosti za podjelu rada između nosilaca željezničkog i cestovnog prometa. Činjenica je da efikasna primjena i funkcioniranje STT (kombinirani, integralni i multimodalni transport) pretpostavlja odgovarajuću infrastrukturu i kapacitete opremljene odgovarajućom mehanizacijom. S tim u svezi a uvažavajući spoznaju da je željeznica osnovni nositelj razvitka kopnenog transporta i da s takvom razvojnom orijentacijom ima bitnu ulogu u razvoju STT neophodno je: - u okviru infrastrukturnih zahtjeva pažnju usmjeriti na dopuštena osovinska opterećenja pruga, širine i visine tovarnih profila kao i propusnu moć pruga a u vezi s tim i eventualno izgradnju novih pruga, - realizirati specijalizaciju voznog parka u skladu s međunarodnim standardima i - planirati terminale na regionalnim i lokalnim razinama s izuzetno visokim tehničko- tehnološkim nivoom rada u njima. Realizacija navedenih zahtjeva pretpostavlja istraživanje i definiranje prometnih tokova kao i same strukture prometa. Međutim, kako je formiranje prometnih koridora u Hrvatskoj u neposrednoj vezi s već formiranim (ili se formiraju) glavnim europskim prometnim koridorima, to i razvoj željezničkog prometa treba prije svega tražiti na pravcu od granice Austrije preko Ljubljane i Zagreba prema Vinkovcima i dalje za Grčku i Bugarsku. Također i drugi uzdužni pravac od granice Italije tj. Trsta preko Kopra, Rijeke, Splita i Dubrovnika za Skopje nužno inicira snažniji razvoj željeznice na tom pravcu. Od poprečnih za željeznicu u Hrvatskoj je osobito značajan pravac Podunavlje-Koprivnica-Zagreb-Rijeka a sve veću ulogu ima i pravac Podunavlje- Maribor-Zagreb-Split s odvojcima Šibenik i Zadar. Naime, imajući u vidu i svjetski proces litoralizacije kada se glavnina svjetskih aktivnosti koncentrira na obali tj. na primorskom pojasu, jadranska orijentacija Hrvatske dobiva sve veći značaj. Sve to nužno implicira uključivanje HŽ-a u međunarodni promet te njezino osposobljavanje za kvalitetniji način pružanja transportne usluge primjenom STT.

suvremene transportne tehnologije; prometni tokovi; željeznički promet; transportni proces

nije evidentirano